Propovijed nadbiskupa Vukšića prigodom obilježavanja 60. Svjetskog dana društvenih komunikacija u BiH
U prigodi proslave Svjetskog dana društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, u nedjelju 27. rujna 2026. godine, predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja Biskupske konferencije BiH i predsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, predvodio je misno slavlje u Župi sv. Marka u mostarskom naselju Cim.
Tom prigodom nadbiskup Vukšić uputio je propovijed koju prenosimo u cijelosti.
KORIŠTENJE SREDSTAVA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA JE PASTORALNA OBVEZA, A IZBJEGAVANJE TOGA JE VRLO OZBILJAN PASTORALNI NEDOSTATAK I PROPUST
60. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija
Mostar-Cim, 27. rujna 2026.
Sredstva društvenih komunikacija pojavila su se najprije u obliku tiskanih knjiga, a kasnije također novinskih i drugih povremenih publikacija, i vrlo brzo su postala vrlo važan dio ljudskoga života i društvenih odnosa u svakom smislu. Sve se to još više pojačalo pojavom radija i televizije te posebice u novije vrijeme izumom posvema novih tehnika i načina elektronskoga komuniciranja, koje su do nedavno bile skoro nezamislive.
I.
Katolička Crkva je vrlo brzo nakon pojave sredstava društvenih komunikacija shvatila njihovu važnost, ali također prepoznala njihovu prikladnost i stvarnu korist koju mogu dati u naviještanju Evanđelja. I jer su mogu biti vrlo korisna za čovjekovo obrazovanje i kulturno uzdizanje, Crkva ih je preporučivala i podržavala sredstva društvenih komunikacija te, posebice radi širenja kršćanske vjere i poučavanja vjernika, osnivala i svoja, što čini također u naše vrijeme. Svako od tih sredstava, u mjeri u kojoj se ono koristi razborito i na korist čovjeka i društva, Crkva smatra prikladnim te posvuda poziva ljude, medijske kuće, državne i ostale centre moći da sredstva društvenih komunikacija koriste kao dragocjena pomagala u korist čovjeka i njegova odgoja, jačanja društvene sloge i općega dobra.
U svom unutrašnjem ustroju i djelovanju, Crkva smatra da sredstva društvenih komunikacija ne samo mogu biti korisna, već i da su neizostavno potrebna kao prikladna pomagala za širenje Radosne vijesti i za evangelizaciju općenito, što se još više pojačalo posebice u novije vrijeme s pojavom, mogućnostima i izazovima koje su donijeli i nude novi čudesni izumi. Tako je korištenje sredstava društvenih komunikacija pastoralna obveza svake biskupije, župne zajednice osoba koje ih predvode i svih ostalih vjernika, a moguće izbjegavanje korištenja i širenja medija u svrhu evangelizacije bio bi vrlo ozbiljan pastoralni nedostatak, pa čak i grijeh propustom.
Osim izravnoga korištenja svojih sredstava društvenih komunikacija za evangelizaciju i otvorene suradnje sa svima koji se trude oko širenja općega dobra, Katolička Crkva pokazuje zahvalnost i poštovanje također svim medijskim djelatnicima koji u svom radu štite ljudsko dostojanstvo te promiču mir, dijalog i suradnju. Također, Crkva, kao zajednica spasenja i molitve, poslana biti moralni autoritet u svijetu, poziva na jačanje svijesti odgovornosti u medijskom djelovanju te u tom smislu moli Božji blagoslov posebice za medijske djelatnike.
Izraz zahvalnosti Crkve, njezine podrške i želje za suradnjom je također Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, koji se ove godine održava 60. put po redu. On je i nastao u Katoličkoj Crkvi na izravan prijedlog i zahtjev Drugoga vatikanskog sabora i otada se redovito održava svake godine.
Glede važnosti koju Crkva pridaje sredstvima društvenih komunikacija, moglo bi biti korisno crkvenoj i društvenoj javnosti, kao i pojedinim vjernicima, podsjetiti još jednom, da su opći crkveni sabori najviši izraz crkvenog učiteljstva. Održavaju se vrlo rijetko i njihove odluke obvezuju cijelu Crkvu. Posljednji u tom nizu – 21. po redu – bio je Drugi vatikanski sabor koji je, kroz četiri godine svoga zasjedanja (1962.-1965.), objavio 16 različitih dokumenata, svaki posvećen posebnoj temi, važnoj za život Crkve u suvremenom svijetu.
Koliko su Crkvi važna ta čudesna sredstva, dokaz je i činjenica da je Sabor jedan od svojih dokumenata posvetio upravo sredstvima društvenih komunikacija, koje naziva ih čudesnim. U njemu se između ostaloga kaže (br. 18), da je potrebno još djelotvornije jačati mnogostruki apostolat Crkve u sredstvima društvenih komunikacija, koja su vrlo korisna sredstva u službi evangelizacije. Zato je određeno da se u svim biskupijama svijeta svake godine slavi dan, kada će se članovi Crkve podučiti o svom dijelu zadatka u toj važnoj stvari, sa željom da molitvom prate i duhovno pomažu te, u skladu sa svojim mogućnostima, doprinose promicanju ustanova i pothvata, koji se u Crkvi poduzimaju na ovom području prema potrebama čitavoga kršćanskog svijeta.
II.
Glede važnosti i pastoralne koristi medija, kako ih Crkva vidi, treba stalno ponavljati također, da redovito svake godine, u povodu Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija, rimski biskupi objavljuju posebnu poruku. Njome se obraćaju cijeloj Crkvi, kao i svakom njezinu članu ponaosob, ali i cijelomu svijetu, posebice vlasnicima, urednicima i svim djelatnicima u tom važnom području života suvremenoga svijeta. Naravno, obraćaju također jednako i korisnicima njihovih poruka, ideja i informacija. I svake godine ta je poruka posvećena nekoj novoj temi, koja u prethodnom razdoblju nije bila sadržaj papinskih poruka.
U skladu s odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija održava se u našim biskupijama u posljednju nedjelju mjeseca rujna. Tako je odlučeno zato da bi ovaj dan bio što vidljiviji i što manje u sjeni drugih, isto tako važnih tema i programa, čime se željelo dodatno naglasiti važnost medija. Naime, u proljetno vrijeme u našim zajednicama zbivaju se mnoga druga pastoralna događanja.
Radi što veće pastoralne uočljivosti, ustalio se običaj također, da predsjednik Vijeća za sredstva društvenih komunikacija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u dogovoru s nadležnim biskupom i župnikom, na taj dan predvodi slavlje svete Mise u jednoj od naših župnih zajednica. Svake godine u drugoj biskupiji i drugoj župi. Započelo je u Mostaru 2014. godine, te nastavljeno u Sarajevu, Banjoj Luci, Tomislavgradu, Žepču, Drvaru, Potocima kod Mostara, Tolisi, Bihaću, Trebinju, Prozoru i Prnjavoru. I nastavljajući tu lijepu tradiciju, evo nas danas u Župi svetoga Marka u mostarskom naselju Cim, gdje još jednom želimo podsjetiti na važnost medija u evangelizacijskom poslanju Crkve i moliti za Božji blagoslov kako bi mediji uvijek služili za izgradnju zajedništva među ljudima.
III.
U povodu obilježavanja 60. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija papa Lav XIV. je objavio poruku u kojoj, potaknut izazovima koje donosi umjetna inteligencija, posvema nova medijska stvarnost koja je izum naših dana, razmišlja na temu kako „Zaštititi glasove i lica ljudi".
U nastavku želimo prikazati nekoliko misli iz Papine poruke. Tako se u njoj, između ostaloga, kaže: „Digitalna tehnologija prijeti da stubokom promijeni neke od temeljnih stupova ljudske civilizacije koje katkad uzimamo zdravo za gotovo. Simulirajući ljudske glasove i lica, mudrost i znanje, svijest i odgovornost, empatiju i prijateljstvo, sustavi poznati kao umjetna inteligencija ne samo da zalaze u informacijske ekosustave, već i prodiru u najdublju razinu komunikacije – razinu međuljudskih odnosa. Taj izazov, dakle, nije tehnološki, nego antropološki. Stoga, čuvati lica i glasove u konačnici znači čuvati sebe same. Hrabro, odlučno i razborito prihvatiti prilike, koje pružaju digitalna tehnologija i umjetna inteligencija, ne znači skrivati od sebe samih kritične točke, sjene i opasnosti."
Lice i glas su važne oznake svake osobe, po kojima je ona vidljiva i čujna te tako prepoznatljiva. Po njima svaka osoba komunicira s drugima. Lice i glas svake osobe su sveti, jer ih je dao Bog kad je čovjeka stvorio sebi sličnoga. Lice čovjekovo i sve ono što taj pojam znači treba biti naličje Božje, a čovjekov glas biti odjek Božje poruke i poziv na zaštitu i poštivanje svake slike i prilike Božje.
Stvarajući čovjeka Bog je u njega utisnuo sposobnost biti Božji sugovornik, a u čovjekovo lice i glas Bog je utisnuo odraz svoje ljubavi i sposobnost biti sugovornik drugih ljudi. Stoga čuvati i poštivati lice i glas svakoga čovjeka znači čuvati taj neizbrisivi biljeg i odraz Božje ljubavi i njegovati autentičnu komunikaciju čovjeka s Bogom i s drugim ljudima. Naspram tomu, „simulirajući ljudske glasove i lica, mudrost i znanje, svijest i odgovornost, empatiju i prijateljstvo, sustavi poznati kao umjetna inteligencija ne samo da zalaze u informacijske eko-sustave, već i prodiru u najdublju razinu komunikacije – razinu međuljudskih odnosa". I jer taj izazov nije samo tehnološki nego duboko ljudski, u hrabrom, odlučnom i razboritom prihvaćanju prilika, na koje smo pozvani, čuvati lica i glasove ljudi znači čuvati same sebe. Naime, tehnologija, koja iskorištava čovjekovu duboku potrebu za odnosom s drugim, ne samo da može imati bolne posljedice za sudbinu pojedinaca, već može isto biti štetna za društveno, kulturno i političko tkivo društava. To se događa kada se odnose s drugim ljudima zamijeni odnosima sa sustavima umjetne inteligencije, koji su tehnički obučeni katalogizirati naše misli i potom konstruirati svijet zrcala oko nas, u kojem je sve stvoreno „na našu sliku i priliku". Ako se tako ponaša, čovjek je prikraćen za mogućnost susreta s drugim, koji je uvijek drukčiji od nas i s kojim se možemo i moramo naučiti susresti, s njim biti u odnosu i prijateljstvu.
I na kraju, po zagovoru svetoga Franje Saleškoga, nebeskoga zaštitnika medijskih djelatnika, preporučujemo u Božji blagoslov sve ljude, kako bi se uvijek znali odgovorno služiti čudesnim sredstvima medija. I neka isti svetac zagovara plemenita nastojanja svih djelatnika u sredstvima društvenih komunikacija da, promičući dostojanstvo i prava ljudske osobe, istinu i opće dobro, dadnu svoj doprinos u zaštiti glasova i lica ljudi, jačanju i čuvanju zajedništva te izgradnji mira i sloge. (kta)