Priopćenje Biskupske konferencije BiH o kulturnom i vjerskom identitetu hrvatskoga katoličkog naroda u BiH

Mi, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, sastali smo se na izvanredno zasjedanje u Travniku, 9. rujna 2003., u povodu administrativnih, političkih i drugih pritisaka predstavnika međunarodne zajednice na politička i prosvjetna tijela hrvatskoga naroda u BiH s obzirom na stvaranje obrazovnog sustava, na uporabu jezika i pisma u tom sustavu, posebno na sadašnji asimilacijski program «administrativnog ujedinjenja dviju škola pod jednim krovom».
Poznata je činjenica da je Katolička Crkva, duboko ukorijenjena kroz duga stoljeća u duhovno i kulturno biće hrvatskoga naroda, dala nemjerljive plodove na svakom području njegove baštine i života. Ona je prva osnivala i vodila odgojno-prosvjetne ustanove, od dječjih vrtića do sveučilišta, trajno stvarala i promicala hrvatski jezik kojim je naviještala Evanđelje, slavila Boga, razvijala duhovnost i njegovala kulturu ovoga naroda. Osjećamo svoj dio povijesne odgovornosti za očuvanje i njegovanje vjerskoga, moralnoga i kulturnog identiteta hrvatskoga katoličkog naroda u BiH. Razumijemo da postoji potreba za zdravom školskom reformom u skladu s europskim standardima. Ali ne razumijemo i ne prihvaćamo da ta reforma bude instrumentom u zatiranju identiteta mladih naraštaja hrvatskoga naroda. Zato, vjerni načelima Kristova Evanđelja i crkvenoga nauka i poštujući autentične demokratske zasade, dižemo i ovom prilikom svoj glas u obranu temeljnih ljudskih prava i građanskih sloboda svakoga čovjeka i naroda. Smatramo da se samo tako ispravno poštuju međunarodne konvencije i o pravima djece i roditelja. Budući da se tek sada naziru sve opasnosti i ciljevi već dugo najavljivane reforme školstva, obraćamo se katoličkoj i hrvatskoj javnosti i svim mjerodavnim tijelima u BiH ovim Priopćenjem.
Već više puta ponavljamo da je dosadašnje nepravedno političko rješenje u BiH polučilo, čak i osam godina nakon svršetka rata, tek izrazito malen broj povratnika u odnosu na veoma velik broj prognanih i izbjeglih katolika. Uočavajući negativne posljedice čestih eksperimentiranja i političkih manipuliranja te strahujući da bi ovakvo provođenje reforme školstva u BiH moglo mnoge obitelji potaknuti da napuste ovu svoju domovinu, ističemo sljedeće točke:
1. Kulturni i vjerski identitet. Hrvatski narod kao suveren, državotvoran i ravnopravan s drugima narodima u Bosni i Hercegovini, ima neotuđivo pravo čuvati i razvijati svoj nacionalni, kulturni i vjerski identitet. On time, prema međunarodnim dokumentima i standardima, ničim ne osporava i ne ugrožava nego afirmira nacionalna i kulturna prava drugih naroda i nacionalnih manjina u BiH.
2. Naziv i uporaba jezika. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini služi se hrvatskim jezikom, normiranim i govornim, i ima pravo svoj jezik nazivati vlastitim narodnim imenom, izučavati ga, na njemu svoju djecu poučavati u svim predmetima i upotrebljavati ga na svakom području svoga privatnog i javnog života i djelovanja. Smatramo da su jezične razlike među konstitutivnim narodima u BiH bogatstvo, a nasilno brisanje tih razlika značilo bi osiromašenje, jer se niječe mogućnost zajedništva u različitosti.
3. Ustanove. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ima naravno, povijesno i ustavno pravo na prosvjetne, znanstvene i druge ustanove odgoja i obrazovanja na hrvatskom jeziku s latiničnim pismom u cjelini svoga odgojno-obrazovnoga sustava. Posebno ističemo da ima pravo na škole s planom i programom na hrvatskom jeziku. Sadašnja reforma sa «zajedničkom jezgrom» na «zajedničkom» jeziku i posebnom skupinom nacionalnih predmeta unosi zabunu, otvorena je svakodnevnim incidentima i vodi k brisanju nacionalne grupe predmeta. Ovakva reforma vodi i neprihvatljivoj segregaciji i neprihvatljivoj «asimilaciji» učenika pod jednim krovom!
Stoga tražimo od hrvatskih političara u BiH da, dogovorno s predstavnicima međunarodne zajednice koji moraju jamčiti ravnopravnost svima, ostvare pravo na izdavanje udžbenika na hrvatskom jeziku i s obzirom na «zajedničku jezgru» i na nacionalne predmete.
4. Mediji. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ima također pravo na svoj tisak i elektronske medije, radio i televiziju s kanalima i programima na hrvatskom književnom jeziku i latiničnom pismu s ciljem suvremenog informiranja, odgoja, obrazovanja i promicanja svoje duhovne baštine i nacionalne tradicije.
5. Roditelji - djeca. Imajući u vidu međunarodne dokumente o pravima djece i roditelja te načela, norme i praksu suvremene demokratski usmjerene škole u europskim zemljama, učenici svih uzrasta u školama kao pripadnici Katoličke Crkve u BiH imaju pravo na školski vjeronauk, tj. primati vjerski odgoj i obrazovanje u školi u duhu katoličkoga nauka i tradicije. Pokušaj nasilna nametanja nekoga «neutralnog» religioznog odgoja u školama u suprotnosti je s navedenim pravima i praksom jer ne omogućuje odgoj i ostvarenje vlastitoga vjerskog identiteta učenika.
6. Nazivi ustanova. Katolička Crkva u hrvatskom narodu ima svoju dugu povijest, bogatu tradiciju i vjersku baštinu, svoje simbole i vrijednosti, svoje duhovne velikane i blaženike; književnike, znanstvenike, kulturne preporoditelje i narodne vođe o kojima je povijest izrekla svoj neprijeporno pozitivan sud. Hrvatski katolički narod ima pravo svoje škole, kulturne i znanstvene ustanove naslovljavati imenima svojih velikana. U školama mora biti mjesta za simbole iz duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda kao što je to praksa u drugih europskih naroda.
7. Promjena ustava. Kao građani ove zemlje pozdravljamo javno napisane izjave kompetentnih predstavnika međunarodne zajednice da «Dayton naprosto treba mijenjati i te promjene shvatiti kao lijek ili uvjet bez kojeg se ne može». Očekujemo od predstavnika hrvatskoga naroda u BiH da od međunarodne zajednice traže da se konačno isprave nepravde i štete nanesene hrvatskom narodu Daytonskim sporazumom, a koje su «tihom revizijom» Daytona, tj. dodatnim ustavnim promjenama i zakonima, još više, nažalost, umnožene.
8. Referendum. Ako ova načela i prava nisu dostatno uvjerljiva i prihvatljiva, hrvatskom narodu u BiH u ovom odsudnom trenutku ostaje pravo, služeći se demokratskim sredstvima i poštujući ustavno uređenje, izjasniti se na referendumu, i od mjerodavnih međunarodnih foruma zatražiti zaštitu svojih vitalnih interesa i temeljnih uvjeta svoga opstanka u ovoj zemlji.

Travnik, 9. rujna 2003.

Msgr. Franjo Komarica
biskup banjalučki
predsjednik BK BiH, v.r.

Vinko kard. Puljić
nadbiskup metropolita vrhbosanski, v.r.

Msgr. Ratko Perić
biskup mostarsko-duvanjski
upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.

Msgr. Pero Sudar
pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.