Priopćenje Vijeća za katehezu BK BiH

U Sarajevu je, 30. siječnja pod predsjedanjem mons. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, održana 19. redovita sjednica Vijeća za katehezu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH). Članovi Vijeća su se, između ostalog, posebno osvrnuli na zaključke s 41. redovnog zasjedanja BK BiH , održanog od 28. do 30. studenog 2007., o devetogodišnjem obrazovanju, školskom vjeronauku i župnoj katehezi. Također su se osvrnuli na izvješće, zaključke i sugestije koje je predsjednik Vijeća izložio biskupima na navedenom zasjedanju BK, imajući posebno u vidu usmjerenja i upute koje je donijela BK o daljnjem radu na ostvarenju školskoga vjeronauka i župne kateheze, o rješavanju zakonskih i drugih tema oko njihova cjelovita provođenja. U duhu tih uputa i smjernica predstavljena je i razmatrana mogućnost donošenja Provedbenog ugovora između BK BiH i mjerodavnih državnih vlasti o vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama (jaslicama i vrtićima) i katoličkom vjeronauku u osnovnim i srednjim školama kako to određuje Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, ratificiran prošle godine, osobito u člancima 14. i 16. Razmatrana su konkretna provedbena rješenja, od naravi i statusa vjeronauka u školi do njegova izvođenja, od podjeljivanja crkvene ovlasti do zapošljavanja i statusa vjeroučitelja, njihove stručne spreme, od priređivanja vjeronaučnih programa i udžbenika do crkvenih tijela koja će u suradnji s mjerodavnim državnim tijelima pratiti i promovirati vjeronauk u školi. Govorilo se o konkretnim modelima i putovima u procesu donošenja Provedbenog ugovora, o potrebi uspostave suradničkog tima crkvenih i državnih stručnjaka za pojedina pitanja, o čemu posebnu zadaću ima Povjerenstvo BK BiH za vjeronauk u školi.
Katehetsko vijeće s posebnom osjetljivošću i pozornošću analiziralo je tzv. Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH (usvojen 30. listopada 2007.) u usporedbi s nekim Nacrtima zakona o predškolskom odgoju koji bi se trebali usvojiti na razini entiteta, županija i Brčko distrikta. Posebno su razmatrana zakonska rješenja vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama u odnosu na navedeni Okvirni zakon, potom Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkvava i vjerskih zajednica u BiH (usvojen 2004.) i prava na vjerski odgoj u predškolskim ustanovama kako je određen Temeljnim ugovorom između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Konstatirano je da Katolička Crkva nije nikada službeno obaviještena niti pozvana da dadne svoje mišljenje i primjedbe o nacrtu Okvirnoga zakona o predškolskom odgoju prilikom njegova donošenja, kao niti kod donošenja drugih zakona o obrazovanju, barem u stvarima koja se odnose na vjerski odgoj u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. A donosili su se zakoni koji zadiru u temeljna ljudska prava djece i roditelja na slobodu vjere i prava na vjerski odgoj u tim ustanovama u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjem i tradicijom. Kako Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine i Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica izrijekom potvrđuju pravo na vjerski odgoj djece u predškolskim ustanovama, o čemu načelno govore i drugi zakoni, u raspravi je istaknuto da bi bilo nužno u Provedbenom ugovoru definirati prava i mogućnosti ostvarivanja katoličkoga vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama u skladu s pravima i interesima djece i roditelja.
U kontekstu razmatranja predškolskog odgoja i vjeronauka u školi također je konstatirano kako se u nekim javnim elektronskim i pisanim medijima u BiH nerijetko emitiraju i iznose negativni naglasci i stavovi o vjeronauku u školi, a s druge se strane zanemaruje stručan i nepristran govor o cjelovitu odgoju djece i mladeži, ili mu se pristupa s pozicija ateističkog i liberalnoga svjetonazora. Ocijenjeno je da je takav pristup nekih javnih medija vjeronauku u školi negativan, pristran i ničim argumentiran, imajući osobito u vidu priznatu važnost religije u životu pojedinca i društva, vrijedan i potvrđen doprinos vjeronauka cjelovitu odgoju ljudske osobe, osobito u njezinoj religioznosti, čovječnosti, stavovima i vrjednotama. Rečeno je da takvi mediji ne poštuju ni načela slobode vjere i savjesti, temeljna ljudska prava roditelja na vjerski odgoj njihove djece, kao ni postignute europske standarde i praksu, sve do činjenice da je katolički vjeronauk reguliran međudržavnim ugovorima.
Katehetsko vijeće je razmotrilo sadašnje stanje i mogućnosti osnaženja i boljeg ostvarenja župne kateheze. Konstatirano je kako školski vjeronauk i župna kateheza jesu jedinstven odgoj u vjeri koji se uzajamno nadopunjuje i ostvaruje na dva mjesta cjelovita odgoja: škola i župna zajednica. Obitelj je, uz njih, prva i najvažnija ustanova odgoja. Naznačeno je da školski vjeronauk konfesionalno obrazuje i odgaja učenike u vjeri na školski način, on povezuje vjeru i razum, vjeru i kulturu, vjeru i život u društvu, dok župna kateheza promiče živo iskustvo kršćanske vjere, izgrađuje crkveno zajedništvo, priprema i vježba djecu u molitvi, pobožnosti i sakramentima. Primijećeno je kako se ta razlika i uzajamna upućenost i povezanost vjerskog odgoja u školi i župi dostatno ne razumije, kako u javnosti i među nekim školskim djelatnicima, tako i među nekim roditeljima i župnicima. Dijelom je to razlog što se u nekim sredinama župna kateheza shvaća i izvodi na neprimjeren način kao školska pouka, a negdje je posve zanemarena ili svedena na bližu pripravu za primanje sakramenata Prve pričesti i Krizme. Stoga je istaknuta potreba boljeg razumijevanja naravi, zadaće i organizacije župne kateheze, njezina oživljavanja, obnavljanja i preoblikovanja, kako to nalažu crkveni dokumenti, osobito potreba stvaranja različitih vjeronaučnih i interesnih skupina djece i mladeži u župi.
Na kraju zaključeno je da se Biskupskoj konferenciji žurno dostave i predlože konkretni prijedlozi u rješavanju navedenih pitanja, kako bi ona što uspješnije ta pitanja riješila s mjerodavnim državnim vlastima, te dogovorila i potpisala Provedbeni ugovor o vjerskom odgoju i obrazovanju u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama. (kta)