Susret biskupa BK BiH i redovničkih poglavara i poglavarica u BiH
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
U okviru 37. redovnog zasjedanja Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine održan je 13. srpnja u zgradi Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci susret biskupa BK BiH i provincijalnih poglavara i poglavarica u Bosni i Hercegovini. Osim biskupa BK BiH na susretu su sudjelovali i mariborski nadbiskup mons. Franc Kramberger, biskup đakovački i srijemski mons. Marin Srakić i kotorski biskup mons. Ilija Janjić kao delegati svojih Biskupskih konferencija. Radost zbog međusobnog susreta i pozdrave svim nazočnima uputili su predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH fra Slavko Soldo, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
Franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan izložio je temu: Trenutačna pastoralna suradnja redovništva i hijerarhije. Govoreći o čimbenicima pastoralnog rada u BiH iznio je podatak da na teritoriju BiH živi i djeluje 242 dijecezanska svećenika, 360 redovnika i 520 redovnica odnosno ukupno 1.122 Bogu posvećene osobe. Istaknuo je potrebu međusobne suradnje koja je utemeljena na evanđeoskoj ljubavi i misionarskom zajedništvu. Napomenuo je da je zadivljujući angažman svećenika, redovnika i redovnica u pastoralu koji iz pepela podižu crkve, kuće, samostane i okupljaju razasute vjernike i zajednice. Vidljiva je velika solidarnost svakog oblika iako se na planu pomoći najbjednijima može još puno toga učiniti. „Gubitak velikog broja vjernika može se nadoknaditi samo na jedan način: moramo računati na svakog čovjeka, pratiti ga i hrabriti“, kazao je provincijal Džolan, predlažući da se na razini cijele BiH vode statistički podaci o broju prognanih, povratnika te da se iznova postave neka načela koja bi pomogla još ozbiljnijem pristupu pastoralnoj djelatnosti kako bi se pokazalo novo lice Crkve.
Pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar izložio je Stav Katoličke Crkve prema stanju u Bosni i Hercegovini ističući kako bi se sve poteškoće katoličkog puka u BiH mogle sažeti u strah od nestanka koji je neraskidivo povezan ss životnim poteškoćama i uvjetima koje kulminiraju u strahu od budućnosti. Osvrćući se na stanje u BiH, biskup je kazao da je Bosna i Hercegovina iz rata izišla s otvorenom i nejasnom vizijom političkog uređenja. „U želji i potrebi da prestane ubijanje, mrcvarenje i izgladnjivanje, ljudi su se poradovali prestanku agresije i međusobnog ubijanja, prihvaćajući loš mir za gori rat... Desetogodišnja implementacija mira ne samo da entitetsku podjelu nije dokinula nego ju je utvrdila i naknadnim zakonskim odredbama legalizirala... U ovako zamišljenom društvenom uređenju pravda nije moguća ni kao virtualna vrijednost. Zbog toga je i one mjere nade, koja je ljudima davala snagu izdržati u ratu, u srcima ljudi tijekom poraća u dobroj mjeri nestalo“. U vezi sa stavom Crkve u BiH biskup je istaknuo potrebu samokritičnosti i u Crkvi kao i potrebu jasnije zajedničke vizije ljudi koji predstavljaju narod na političkom planu. Naglasio je i potrebu bolje koordinacije djelovanja Crkve na socijalnim i karitativnom planu.
Provincijalne glavarice su istaknule nastojanje članova svojih zajednica da na pastoralnom, socijalnom i karitativnom planu dadnu svoj doprinos u skladu sa svojim poslanjem. Tako sestre djeluju u katehezi, u bolnicama i drugim ustanovama te nastoje pomoći opstanku i povratku u razorenim područjima. Potrebno je ostvariti još bolju suradnju, posebno kad je riječ o pastoralu kao i o nekim duhovnim inicijativama i pokretima. Izrazile su otvorenost za prihvaćanje stavova i inicijative biskupa koji poznaju stanje u BiH.
Biskupi su naglasili kako ovo vrijeme zahtijeva da svećenici, redovnici i redovnice budu hrabri te svojim radom i suradnjom izgrađuju jedinstvo partikularne Crkve u BiH. Također je potrebno da programi redovničkih zajednica budu ugrađeni u pojedinu mjesnu Crkvu. Ukazano je na potrebu još bolje izobrazbe i organiziranja laika u Crkvi te jači angažman u odgoju i obrazovanju, posebno na socijalnom planu pri čemu treba gajiti otvorenost dobročinitelja iz drugih zemalja. Više je puta istaknuta potreba snažnog povjerenja u Boga koji je gospodar i voditelj povijest, ali se u svom planu spasenja služi ljudima. Biskupi su pozvali da se teško stanje nadiđe čvrstom vjerom u Boga te su pozvali sve da Crkvi iznutra vrate njezinu snagu kako bi se nadvladale razjedinjenosti i u ljudima vratilo povjerenje u život.
Predloženo je da biskupi BK BiH i redovnički poglavari i poglavarice svake godine upriliče jedan cjelodnevni zajednički radni susret. (kta)