Priopćenje sa susreta biskupa BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića održan je, 3. prosinca u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s franjevačkim provincijalima u BiH. Osim kardinala Puljića, na susretu su sudjelovali: dopredsjednik BK BiH mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, mons Anto Orlovac, generalni vikar Banjolučke biskupije kao delegat biskupa mons. dr. Franje Komarice koji se nalazi na oporavku, fra Lovro Gavran, franjevački provincijal Bosne Srebrene, i fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
Uvodno izlaganje održao je kardinal Puljić na temu: „Ostvarivanje crkvenog zajedništva kroz pastoralno djelovanje u našim prilikama“. U uvodu je podsjetio da je „ekleziologija zajedništva“ središnja i temeljna misao u dokumentima Drugog vatikanskog sabora ističući da latinska riječ communio (zajedništvo) ima teološko, kristološko, spasenjsko-povijesno i ekleziološko obilježje te da u sebi nosi i sakramentalnu dimenziju. Potom se osvrnuo na važnost apostolata vjernika laika u svjetlu ekleziologije zajedništva ističući potrebu da svećenici što temeljitije prouče dokument Papinskog vijeća za laike: „Svećenik u laičkim udruženjima“ iz 1990. godine u kojem se ističe kako je laik istodobno znak spasenja u svijetu i most između svijeta i Crkve pri čemu svoj poziv živi kao član Božjeg naroda. Citirajući Završni dokument Međunarodnog kongresa o posvećenom životu, koji je održan u Rimu od 23. do 27. studenog 2004., kardinal Puljić je istaknuo potrebu usklađivanja planova raznih družbi s dijecezanskim pastoralnim planovima kao i potrebu odgoja za dijalog s klericima. Potom je ukazao na neke poteškoće s kojima se susrela Katolička Crkva na prostorima BiH od toga da, zbog naslijeđa komunističkog sustava, nije bila dovoljno osposobljena za temeljit odgovor na sve te izazove, preko nedovoljne poučenosti vjernika kao i nedostatnog pastoralnog rada s odraslim vjernicima do nedovoljno razvijene socijalno–karitativne dimenzije i svijesti dobrovoljnosti.
Sudionici zasjedanja su naglasili potrebu da se kroz crkveno zajedništvo kod svakog člana Crkve sve više iskristalizira duhovnost i svetost po uzoru na svece, blaženike i sluge i službenice Božje u hrvatskom narodu te da se kod svećenika, redovnika i redovnica ponovno postavi svetost kao cilj prema kojem treba težiti u radu za spasenje duša. Ukazano je na nezamjenjivu ulogu svećenika koji su pozvani biti dostojanstveni slavitelji Euharistije i propovjednici Evanđelja kao i na nužnost obostrane otvorenosti za suradnju između klerika i laika posebno na planu župne zajednice kako bi se svatko mogao ostvariti u skladu sa svojim poslanjem i nadležnostima, a s ciljem ostvarenja poslanja Crkve i spasenja duša. Tijekom razmišljanja o što boljoj pastoralnoj suradnji na razini pojedine biskupije, istaknuta je neophodnost što boljeg umrežavanja sa svrhom izgradnje mjesne i sveopće Crkve gajeći pri tom svaku specifičnost ostvarenja i poslanja.
Osvrćući se na trenutne društveno-političke procese u Bosni i Hercegovini, biskupi i franjevački provincijali su potvrdili stav koji su biskupi BK BiH iznijeli u svom Priopćenju s 47. redovnog zasjedanja, održanog od 3. do 5. studenoga 2009. u Sarajevu te ponovno pozivaju „sve sudionike pregovora da se u donošenju trajnog rješenja za ovu zemlju ravnaju pravdom i pravičnošću, a predstavnike hrvatskoga naroda podsjećaju na načela koja su u Kreševskoj deklaraciji (21. 09. 2007.) prihvatili i potpisali svi izabrani predstavnici toga naroda kao i na činjenicu da je hrvatskome narodu prihvatljivo svako rješenje koje ga u svemu čini jednakopravnim s druga dva naroda u ovoj zemlji“ te da im nije prihvatljivo nijedno rješenje koje ih ne čini jednakopravnim s druga dva naroda. (kta)