Pozdrav predsjednika BK BiH na XVI. zajedničkom zasjedanju BK BiH i HBK

Redovno godišnje zajedničko zasjedanje BK BiH i HBK u Banjoj Luci

---

Na početku XVI. redovnog godišnjeg zajedničkog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, koje se održava 26. veljače 2014. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, svoj pozdrav uputio je i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica,biskup banjolučki. Pozdrav biskupa Komarice donosimo u cijelosti:

Vaša Ekscelencijo, Apostolski nuncije mons. Pezutto,
preuzvišeni gospodine Želimire Puljiću, nadbiskupe i predsjedniče HBK,
uzoriti kardinale Josipe Bozaniću, nadbiskupe metropolito zagrebački,
kardinale Vinko Puljiću nadbiskupe i metropolito vrhbosanski,
draga braćo nadbiskupi i biskupi, članovi HBK i BK BiH,
poštovani generalni Tajnici obje BK, mons. Tomaševiću i mons. Rodinisu,

Danas je poseban radostan dan za jednu od četiri biskupije u BiH. U središtu Banjolučke biskupije okupio je Krist Spasitelj skoro sve nasljednike svojih apostola iz hrvatskog naroda.

U svojstvu domaćina - banjolučkog biskupa i ujedno predsjednika BK BiH izražavam svima Vam iskrenu, bratsku dobrodošlicu na ovo naše XVI. redovno godišnje zajedničko zasjedanje u rodni grad prvog našeg blaženika iz laičkog staleža – Ivana Merza.

Zajedno s Vama zahvaljujem Bogu i molim njegov blagoslov za naš današnji rad kao i za buduća naša zajednička nastojanja oko izvršavanja volje Božje.

Izražavam, vjerujem, našu zajedničku radost što ste među nama i Vas dvojica naših kardinala, Josipe i Vinko, koji ste se upravo vratili s važnog susreta - konzistorija - sa Svetim Ocem Franjom i svim kardinalima svijeta. Hvala Vam za Vaš dugogodišnji - Vaš kardinale Vinko 20-godišnji, a Vaš kardinale Josipe nešto kraći - dragocjeni doprinos cijeloj Katoličkoj Crkvi u vremenu trojice papā. Gospodin Vas krijepio još mnoge godine u Vašem predanom služenju Crkvi u našem narodu i cijelom svijetu.

Izražavam također posebnu dobrodošlicu i zahvalnost Vašoj Ekscelenciji, apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini mons. Luigiju Pezzutu. Vi nam svjedočite trajnu ljubav i brigu Svetog Oca i Svete Stolice za sadašnje naše napore i za budućnost Katoličke Crkve u ovoj zemlji, u kojoj katolici imaju dragocjenu mogućnost posvjedočiti svoju vjernost Kristu i Nasljedniku sv. Petra. Ljubazno Vas molim da prenesete Sv. Ocu Franji izraze naše iskrene ljubavi i zahvalnosti što nas on ne zaboravlja i što nas ne želi zaboraviti.

Drevni svetopisanski tekst iz Knjige psalama potiče nas da sebi i u ovom času posvijestimo Božju istinu saopćenu nam preko proroka Davida; a koja glasi:

„Gle, kako je dobro i kako je milo, kao braća zajedno živjeti... Ondje Gospodin daje svoj blagoslov i život dovijeka“ (Ps 133, 1. 3b).

Ove nas riječi poučavaju da je zajedništvo među ljudima preduvjet za dobivanje Božjeg blagoslova. Da bi zajedništvo, jedinstvo, sloga, bratstvo mogli ojačati, rasti, mora biti spremnosti za međusobno priznavanje i poštivanje, za služenje, za solidarnost i bratsku ljubav. Nije uzalud rekao Gospodin u svom oproštajnom govoru, kako nam donosi u svom evanđelju njegov ljubljeni učenik Ivan: „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici“ (Iv 13, 35).

Ne zaboravimo da objavljivanje Božje Riječi i u Starom i u Novom Zavjetu upućuje na pravednost i na ljubav.

Mi smo svjesni da živimo i djelujemo ne u nekoj tjelesnoj, vidljivoj zajednici, kao što je na pr. samostanska zajednica. Ne žive tako ni mnogi naši vjernici - kršćani. Umjesto toga, mi smo, a i trebamo biti - na temelju zajedničke nam vjere i krštenja - u duhovnom zajedništvu. To duhovno vidljivo zajedništvo jest milost. A milost se nažalost, može i proigrati. Moramo se truditi da se to kod nas ne dogodi!

I ovo naše zajedničko godišnje zasjedanje zaista je kairós, Božji dar -milost svima nama, da pokažemo svoju vjerodostojnost kao Kristovi suradnici u izgradnji njegova kraljevstva u narodu i životnoj sredini, u kojoj kao članovi njegove Crkve živim. Pozivam Vas da se zajednički sučelimo s aktualnim izazovima, intenziviramo svoje refleksije i zauzimanje za što učinkovitije rješavanje aktualnih problema – prvenstvenu unutar naših crkvenih redova, a onda i u našoj društvenoj stvarnosti. Ta društvena stvarnost je u ovoj zemlji, a nešto manje i u Republici Hrvatskoj, obilježena sve dubljim jazom između – s jedne strane – sve većeg broja socijalno ugroženih i zakinutih u pravu na život dostojan čovjeka, a mnogih osobito Hrvata na području Bosne i u pravu na održivi povratak u svoj rodni kraj – i socijalno situiranih s druge strane, kojima su se pridružili ravnodušni, i zbunjeni, a ne rijetko i nehumani političari domaći i međunarodni.

Kao udovi Kristova Mističnog Tijela - Crkve trebamo se truditi točno razlučiti što je od Boga, a što je od nas ljudi. Ako nam to uspije, tada nećemo posrtati, niti odustajati. Bit ćemo na sigurnoj stijeni, koju neće moći potopiti ni orkanski vjetrovi i valovi raznih iskušenja sadašnjeg vremena i našeg životnog okruženja, koje je pritisnuto tjeskobom i žalošću koje rađaju nemir. Mnoge oči su s pravom uprte u nas, službene predstavnike Katoličke Crkve. U ovdašnjem našem životnom ozračju, obilježenom žalošću, tjeskobom, nemirom i nesigurnošću ne rijetko i nepravdom, radost, nada i djelotvorna ljubav važno su svjedočanstvo za ljepotu i sigurnost vjere. I Bog nas blagoslivlja ako se trudimo vršiti njegovu volju!

Još prije više od osam desetljeća, u ovoj našoj životnoj sredini, pisao je mladi profesor Ivan Merz, veliki sin Crkve ovako: „Bez velikih načela, što ih daje Crkva, uopće se ne može postaviti društveni poredak na čvrste temelje; bez tih velikih načela, što nam ih bez prestanka daje Sveta Stolica i naši nadležni biskupi, nije moguća obnova ljudskog društva. Stoga, ako želimo uistinu pomoći pri spašavanju suvremenog društva, nećemo usmjeriti naše oči ni prema državnicima, ni prema političarima, ni prema velikim učenjacima, već jedino prema nepogrešivom učitelju istine i ćudoređa, prema Svetom Ocu papi i prema onima kojima je povjerio sam Duh Sveti da ravnaju Crkvom Božjom“.

Već više od pola godine Republika Hrvatska je dio zajednice država koje sačinjavaju Europsku Uniju. U toj Uniji se u prvi plan interesa i zauzimanja stavlja privredna, ekonomska strana. Samo od sebe se nameće pitanje i budućnosti duhovnog identiteta tih zemalja, a time i većinskog dijela europskog kontinenta. Na temelju neupitnog, snažnog značenja kršćanstva za povijest našeg kontinenta i danas smo mi kršćani pozvani da pokažemo na djelu svoju vjerodostojnost! To od nas očekuju s pravom mnogi naši suvremenici. U svojoj socijalnoj nauci Crkva tvrdi kako je ona „životni princip ljudskog društva, i zato je kršćanima u svijetu stavljeno u zadatak da sva područja društvenog života nastoje oblikovati kršćanskim vrednotama i principima, koji su namjeni svim članovima ljudskog roda“ (Pavao VI.).

Kako doprinijeti da današnja Europa, koja teži sve većem ujedinjenju na političkom, privrednom i tehnološkom području, osigura i u idućim desetljećima svoje kršćanske korijene, svoju duhovnu i kulturnu osobitost i učvrsti i proširi zajedničku svijest o zajedničkim - kršćanskim vrijednostima koja trebaju koristiti čitavom čovječanstvu?

Nije li potrebno da zajednički razmotrimo o mogućim modalitetima da i naše dvije BK, čiji su vjernici - kao pripadnici - ogromnom većinom - jednog te istog hrvatskog naroda ujedno također i članovi Europske Unije, nastupaju zajednički s članovima BK drugih članica EU (COMECE) u određenim zajedničkim poduhvatima i akcijama - za dobro ne samo našeg naroda, nego i narodā naših domovina kao i cijele Europe?

Kako u te poduhvate uključiti - osobito - što veći broj naših svjesnih, angažiranih vjernika laika u raznim područjima društvenog života?

Podsjećam u ovom kontekstu na znakovite riječi poznatog teologa Romana Guardinia: „Europa će biti kršćanska ili je uopće neće biti!“

Dio posebnih izazova i potreba, koji nas, kao duhovne vođe Crkve -osobito u našem hrvatskom narodu, gdje god i u kakvim je god uvjetima i društvenim uređenjima - on momentalno prisiljen živjeti, mi ćemo danas - prema predviđenom dnevnom redu - zajednički razmotriti. Nadam se - da ćemo uspjeti donijeti konkretne zaključke, koje ćemo nastojati - zajedno s našim svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima - i provesti u djela.

Dnevni red zasjedanja imate pred sobom. Nastojat ćemo ga se držati, kako bismo stigli uraditi sve što smo predvidjeli za ovo naše zasjedanje.

Molim svjetlo i pomoć Duha Svetoga, da nam - po zagovoru Marije, Majke Crkve i Majke dobrog savjeta i blaženog Ivana Merza - pomogne u našoj spremnosti da što bolje poslužimo ostvarivanju Božje nakane s nama.