Propovijed kardinala Puljića na grobu sv. Petra apostola u Vatikanu

U okviru službenog pohoda biskupa BK BiH Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije

U utorak, 10. ožujka 2015. Svetom misom na grobu svetog Petra apostola u bazilici sv. Petra u Vatikanu biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započeli su svoj službeni pohod Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije poznat pod nazivom „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) koji će trajati do 17. ožujka 2015. Euharistijskom slavlju na grobu apostolskog prvaka sv. Petra predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu sa svim biskupima BK BiH. Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

Draga braćo u biskupstvu,
draga braćo misnici,
poštovana Veleposlanice BiH pri Svetoj Stolici !

Evo nas jutros ovdje, na grobu sv. Petra. Došli smo obnoviti i učvrstiti svoju vjeru te ohrabriti se kako bi tu vjeru mogli svjedočiti i druge u toj vjeri hrabriti. Pred nama lebdi upravo ona Isusova riječ koju je uputio Petru: „Šimune, Šimune, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu“. Mi doživljavamo na terenu da nas zaista život rešeta. Ali, Isus je molio za Petra i kazao mu: „Kad dođeš k sebi, utvrdi svoju braću!“. I mi smo ovdje na pragove apostola da dođemo k sebi kao nasljednici apostola kako bi mogli utvrđivati braću i sestre kojima smo poslani ulijevati nadu u ovim vremenima kada je teško živjeti nadu. Na Isusovo pitanje: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“, Petar je ispovjedio vjeru da je Krist, Sin Boga živoga. Sve naše poslanje počiva na ispovijedanju Isusa Krista, Boga živoga, koji s nama trajno živi te u nama i po nama djeluje. Zato smo i mi, poput Petra došli ovdje obnoviti tu istinu da je Isus Krist, Sin Boga živoga. Ovdje želimo u svojim kušnjama ponoviti riječi koje je, nakon umnoženja kruha, u ime apostola izgovorio sveti Petar: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga“.

U vremenu koje proživljavamo na našim prostorima, ponekad možemo poput Petra reći: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo“. Evo, dvadeset poratnih godina se mučimo i nikako zaustaviti nepravdu, nikako otvoriti nadu. Međutim, jednako tako zajedno s Petrom odgovaramo Isusu: „Na tvoju riječ bacit ću mreže!“. Evo, došli smo s Petrom kako bi obnovili tu hrabrost i bacili mrežu na Božju riječ unatoč tome što ne vidimo plodove svojih riječi, svojih nastojanja, svoje borbe… Gospodine, na tvoju riječ bacit ćemo mreže!

Ovdje smo i da ispovjedimo ono što je Petar ispovjedio nakon uskrsnuća kada ga je Isus upitao: „Petre, ljubiš li me?“ I nas pita: Ljubiš li me? Ovamo smo došli da s Petrom kažemo: „Da, Gospodine, Ti sve znaš! Ti znaš da te ljubimo!“ Jer, ne bi sve ovo izdržali da nije bilo te ljubavi. Kao što smo došli obnoviti vjeru na Petrovu grobu, isto tako molimo: obnovi, Gospodine, i nama tu ljubav; i nama daj onaj polet kao što si Petru rekao: „Pasi ovce moje“... „Pasi janjce moje!“ da i mi tu obnovljenu pastirsku revnost ugradimo u svagdašnju Crkvu i prepoznamo to poslanje.

U današnjem evanđelju Petar pita: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene?“ Mi, koji smo svi izranjeni i živimo u ozračju gdje ponekad lebdi i mržnja, trebali bi graditi put praštanja. Kako? Postoji zapravo dvostruki čin praštanja. Prvi čin praštanja je nutarnje oslobođenje. Osloboditi se svakog bijeda, jada, gorčine, ljutnje i to je nutarnja sloboda. Nju daje Gospodin kada smo hrabri praštati. A postoji i ona druga sloboda kojom oslobađamo drugoga praštajući mu. Ali to praštanje se ostvaruje ako se onaj, koji želi oproštenje, odriče zla. Na žalost, nije moguće drugima donijeti oslobođenje ako se on sam ne želi osloboditi zla. Vidimo da, ne samo u našoj zemlji, ne samo u Europi, nego i u cijelom svijetu, ima puno je zla; zla koje uništava i ljude i kulturu i unosi strah i mržnju. Ne možemo se lako osloboditi tih svjetskih utjecaja. Teško je sići u tajnu praštanja. Zato i mi želimo moliti Gospodina: Daj nam snage da nas nijedna mržnja ne zatruje, nijedno zlo ne ogorči, nego da ostanemo u sebi slobodni, da tu slobodu možemo i drugima dijeliti.

U ovoj kripti kao i u samoj bazilici sahranjeni su brojne pape. Na grobu svetog Petra, na grobovima tolikih Petrovih nasljednika želimo poput apostola, ujedinjeni s Petrom naših dana, obnoviti svoju vjeru: „Isus Krist je Sin Boga života“ i vjerovati u snagu praštanja i poći svjedočiti: „Na tvoju riječ bacit ću mreže!“. Amen!