Biskupi Biskupske Konferencije BiH slavili Sv. misu u bazilici sv. Pavla u Rimu
Rim · 19.3.15
U okviru svoga službenog pohoda Svetom Ocu i dikasterijima Rimske kurije
U okviru svoga službenog pohoda Svetom Ocu i dikasterijima Rimske kurije „ad limina Apostolorum“ (na pragove apostola Petra i Pavla), članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u ponedjeljak, 16. ožujka 2015. slavili su sv. Misu u bazilici sv. Pavla izvan zidina, koja je posljednja od četiri velike bazilike u kojima biskupi slave Euharistiju tijekom ovakva pohoda.
U zajedništvu sa svim biskupima Biskupske konferencije BiH predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić, a koncelebriralo je nekoliko hrvatskih svećenika koji se nalaze na studiju u Rimu. Na početku Mise biskup je Perić podsjetio da Misu slave u bazilici svetoga Pavla u kapelici posvećenoj sv. Benediktu, a ova je bazilika povjerena ocima benediktincima. Uputio je i prigodnu propovijed koju, presnimljenu, prenosimo u cijelosti:
Sveti je Pavao ne samo jedan od najvećih teologa i misionara, nego i najveći duhovni strateg Katoličke Crkve. Znao je Gospodin Isus koga će izabrati, i to u početku kršćanstva, koji će pronijeti Njegovo slavno ime pred kraljeve i careve ovoga svijeta. Najveći general i najveći vojskovođa odnosno vjerovođa. Čovjek koji se trudio učiniti više, prema njegovim vlastitim riječima, nego sva Dvanaestorica apostola na drugoj strani. Nakon obraćenja pred Damaskom otišao je tri godine u Arabiju u duhovne vježbe, u duhovno razmišljanje i planiranje. Odlučio se vratiti u Jeruzalem. Ad limina. Doći Apostolima da ih vidi i da im se predstavi. Ali nitko ga živ ne prima. Svatko ga se boji kao vuka. Promijenio dlaku, ali ćud..? Barnaba ga uze, dovede na Ordinarijat i predstavi ga prvaku Petru i drugima. Petar je malo s njim razgovarao. Vidio je da je to obraćenje još u razvoju. I veli mu: Brate Savle, bit će najbolje, radi nas samih, radi Isusove stvari, radi kršćanstva, da se ti makneš iz Jeruzalema. Ti su do jučer bio ovdje, studirao, poznat mnogima. Prema tome, mi ćemo izgubiti zbog tebe. Hajde ti pođi svojoj kući u Tarz, u Ciliciju, i ostani gore dok te ne zovnemo!
Sedam godina nitko ga živ ne zove. Kod kuće pravi košare. Kada se kršćanstvo malo bolje zametnulo, Barnaba je bio poslan u Antiohiju, gdje je vidio da je milost Božja na djelu. Sjetio se Savla: Hajdemo po njega. Zovnu ga i dođe on u Antiohiju. Kada je Savao bio zaređen? Možda kada je prvi put došao u Jeruzalem k Apostolima? Možda ovdje u Antiohiji kada je Duh Sveti rekao da odvoje Barnabu i Savla za djelo koje im je namijenio? A oni položiše ruke na njih i otpustiše ih. Možda je ta hirotonija - polaganje ruku - bila njegovo apostolsko ređenje?
Zašto strateg? Strateg zato što je odlučio misionarski udariti na gradove. Mislio je u sebi: Ako se ja susretnem s gradonačelnikom i obratim ga Kristu, moji su i ostali građani! Ako se susretnem s carem i obratim ga, moje je carstvo! Stoga, sela i naselja pusti kraju! Latinski: pagi znači sela, odatle pagani – seljaci. Okani se sada sela, a drži gradove. Doći će i sela. Zato on polazi s Barnabom na Cipar. Barnaba je rodom Cipra. Idu gradonačelniku Sergiusu Paulusu. Obratili ga. U dva-tri dana što su bili s njime, eto obraćenika! Od tada – Djela 13 - Savao nosi ime Pavao – Paulus, možda upravo kao uspomenu na ovoga obraćenika Sergiusa Paulusa, kako je mislio sv. Jeronim. Kažu: žena kada osvoji muškarca i kada se uda za nj, onda se zove njegovim prezimenom. Ne zove se više svojim, nego prezimenom muža kojega je osvojila. Ne smatra to ona izdajom i porazom svoga prezimena, nego pobjedom. Kao što se zove onaj Scipion Africanus, jer je osvojio sjevernu Afriku, ili onaj Tiberije Britannicus koji je osvojio Britaniju... Tako i ovdje: Savao osvojio Sergiusa Paulusa i zato uzeo ime Pavao.
Gradovi: Ikonij, Derba, Listra, Samotraka, Filipi, Bereja, Solun, Korint, Efez. E da mi je doći do carskoga Rima! Samo je za tim čeznuo. Bog se sam za to pobrinuo. Židovi uhvatili Pavla u Jeruzalemu. Da nije bilo rimske vlasti, ubili bi ga. Čak su se zakleli, njih četrdesetorica, da ne će ništa ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Došao njegov sestrić i kazao to rimskom tisućniku. I ovaj ga spasio poslavši ga u Cezareju. Dvije godine nitko živ za nj ne zna. Kada je Pavao vidio da ga kane predati Židovima, on se, kao rimski građanin, pozove na carsku vlast: Caesarem appello – prizivam na Cara! E, kada si na Cara prizvao, k Caru ćeš i ići. Tako je Pavao na službenoj rimskoj lađi službeno doplovio do Rima.
U ono doba postojala su tri znamenita grada u kojima su bila tri znamenita brežuljka: jedan je grad Atena sa svojom Akropolom; drugi je Rim sa svojim Kapitolijem, a treći je Jeruzalem sa svojom Golgotom, Kalvarijom. Atena i Akropola pojam su ljudske pameti: metafizike, logike, glave, misli; Sokrat, Platon, Aristotel i njegov Organon. Filozof je Kant napisao da ljudska logika nije učinila ni koraka naprijed ni koraka natrag od onoga što je Aristotel napisao. Nitko ništa tomu ne može ni nadodati ni od toga oduzeti. Drugi je grad i brežuljak Rim s Kapitolijem, na kojem smo neki dan bili i slavili sv. Misu u bazilici Ara coeli, gdje je nekoć bila sva Rimska vlast, od početka Republike 510. prije Krista do svršetka Carstva 476. nakon Krista. Tu je bilo sve pravo, sva pravda, odatle su polazila sva osvajanja, sve zapovijedi – imperium i znači zapovijed, od toga Imperij i Imperator. A treći je grad Jeruzalem s Golgotom. Na Golgoti Križ i na Križu Krist.
Pavao je nakon 14 godina oblijetanja i obraćanja po Maloj Aziji, prije nego je došao u Rim, jednom zgodom odlučio - videre Petrum, tako on piše u poslanici Galaćanima – vidjeti Petra; visita ad Petrum. To je bio njegov službeni pohod apostolskomu Prvaku. Zašto? Kaže on: ne in vacuum currerem vel cuccurrissem – da džabe ne trčim ili da nisam džabe trčao. Tako je to. Pavao kaže: ja mogu trčati 14 godina i osvajati gradove i sela, ali ako nisam usporedio svoj nauk, svoju misiologiju, svoju sakramentologiju, moral s Petrovim, sve je uzalud. Zato ću poći i posjetiti Petra. To je među prvima službeni pohod „ad limina“. Pavao je iznad Petra sedam kopalja u teologiji. Ali Isus je Petru rekao: Tu se Petrus, a nije Pavlu. Nije Pavla postavio za glavara Crkve, nego Petra. Zato on kaže: Ja sam došao usporediti svoje s tvojim; da mi kažeš je li ovo u redu ili nije u redu. Velik i ponizan čovjek! A to znači da je Kristov učenik, Kristov apostol.
Pavao je posjetio i Akropolu i Kapitolij. Vjerujemo da je Pavao, kada je god došao u Jeruzalem, otišao i na Golgotu i poklonio se Križu. Kristu raspetomu. I tu je sigurno smislio one famozne misli o križu u poslanici Korinćanima. Tri se stava mogu zauzeti prema Kristovu križu. Jedan je stav Grka s one Akropole, mudraca. Oni kažu da je križ - ludost! Može se zauzeti stav Židova koji kažu: Bog da izađe na križ - to je škandal! Ali može se zauzeti kršćanski stav, Pavlov, apostolski stav, i reći: U križu je Kristovu spasenje, moć koja osvaja svijet.
Mi smo, braćo, u središtu korizme, križa Kristova, Križnoga puta. Svi smo na Križnome putu, čitava BiH kroz svu povijest svoju do suvremenih križnih postaja. Glavna dionica našega puta jest Križni put. Dobro se prisjetiti toga danas – i vlastitoga križa i križa biskupije i naroda koji nam je povjeren. I moliti velikoga Pavla, koji je volio Krista i Kristov križ; osobito moliti Isusa Krista da nam ulije ljubavi, nade, vjere i posebno svoju milost i blagoslov da nosimo svoj križ strpljivo i s ljubavlju za Njim.