U Mostaru predstavljen zbornik "U jedinstvu, slobodi i ljubavi"

U povodu 25. obljetnice biskupske službe mons. dr. Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa.

U četvrtak, 25. veljače 2016., u organizaciji Biskupskog ordinarijata u Mostaru i Teološko-katehetskog instituta u Mostaru, u Velikoj katedralnoj dvorani u Mostaru upriličeno je predstavljanje zbornika „U jedinstvu, slobodi i ljubavi“, u povodu 25. obljetnice biskupske službe mons. dr. Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa. Moderator predstavljanja bio je dr. sc. don Ante Pavlović, predstojnik Teološko-katehetskog instituta u Mostaru.

Nazočnima se na početku obratio mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, koji je podsjetio da je prije pet godina, 2010., kada je biskup Želimir Puljić odlukom pape Benedikta XVI. prelazio iz Dubrovnika za nadbiskupa u Zadar, Dubrovačka biskupija objelodanila knjigu „Ohrabri se, narode moj!“ u kojoj od 639 stranica ima više od polovice don Želimirovih tekstova. „Monumentalno djelo na razini dubrovačkih književnih, povijesnih, crkvenih pregalaca“, ustvrdio je biskup Perić dodavši da je samo prošle godine, 2015., Zadarska nadbiskupija objavila dvije grandiozne knjige: „Zadarski govori i razgovori“ u kojoj su na 517 stranica zabilježeni govori, razgovori, izjave, propovijedi i nastupi u vrijeme Želimirove nadbiskupske službe u Zadru od travnja 2010. do prosinca 2014. godine, te zbornik „U jedinstvu, slobodi i ljubavi“ sa 527 stranica, koja je uređena u suradnji četiri izdavača: Zadarske nadbiskupije, Dubrovačke biskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i Teološko-katehetskog instituta u Mostaru, tj. svih onih crkvenih ustanova u kojima je mons. Želimir djelovao kao svećenik i profesor 12 godina odnosno kao biskup i nadbiskup 25 godina. Izražavajući srdačne čestitke nadbiskupu Želimiru na njegovoj srebrnoj obljetnici biskupstva kao i na njegovu voluminoznu pisanu opusu, zaželio mu je Božji blagoslov u daljnjem radu, te potom pozdravio nazočne kardinale Puljića i Bozanića, apostolskoga nuncija Pezzuta, nadbiskupe i biskupe i sve ugledne goste, napose predstavljače.

Potom je o zborniku govorio profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru dr.sc. Ivica Musić koji je pozdravio sve nazočne u ime djelatnika Sveučilišta. Istaknuo je da bibliografiji nadbiskupa Želimira u razdoblju između 1979. i 2014. godine obuhvaća 558 bibliografskih jedinica. „Svećenik, biskup i nadbiskup Puljić nikad se nije umorio radeći na njivi Gospodnjoj, nikada nije živio u ilegali nego je neprestance i otvoreno ustajao protiv topova raznih ideologija, srcem i dušom zauzet za zemlju i povjerene mu ljude. Narod kao i Crkva za njega nisu apstraktne kategorije. To su zajednice koje okupljaju pojedince na jedinstven način“, kazao je profesor Musić podsjećajući na riječi nadbiskupa Želimira da je obitelj snaga Crkve i naroda. „U javnim nastupima mons. Puljić prepoznatljiv je po otvorenosti medijima, argumentiranim i odlučnim odgovorima na sva važna pitanja, po nesklonosti jalovu polemiziranju, ali i čvrstoći stavova, bez mlakosti, bezličnosti, lažnog irenizma, no također bez patetična dekora i terminološkog ublažavanja koje skriva grubost života ponajčešće prouzročene političkim i gospodarskim laverzacijama, bez volentirjanskog osmjeha, odnosno grimase u kojoj ima više leda negoli topline, kakav često viđamo na licima onih koji su dobro potkoženi i istodobno lažno zabrinuti za stanje društva“, kazao je profesor Musić.

Obraćajući se okupljenima mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, urednik knjige, na početku je uputio riječi zahvale suizdavačima, suradnicima, kao i svima koji su bili obećali suradnju i pokazali dobru volju, ali su ih različiti razlozi spriječili da to izvrše. Izrazio je radost činjenicom da je među onima, koji su u Zborniku objavili svoje priloge, čak 15 biskupa, od kojih su petorica kardinali te je primijetio da je to zaista „vrlo lijep znak bratske biskupske solidarnosti i crkvenoga zajedništva“. Biskup Vukšić potom je progovorio o strukturi zbornika, ističući da se u uvodnom dijelu nalazi čestitka koju je papa Franjo uputio mons. Puljiću te tumačenje Nadbiskupova grba i gesla. Naglasio je da je knjiga podijeljena u tri cjeline, od kojih je prvi dio posvećen životu i djelu nadbiskupa Želimira Puljića. Pojasnio je da drugi dio obrađuje različite teme, koje nisu izravno povezane s Nadbiskupovim djelovanjem: filozofske, teološke, povijesne, misiološke, književne, odgojne, a dar su dobrih ljudi, odreda Nadbiskupovih poznanika i prijatelja. Govoreći o trećem dijelu, kazao je kako sadrži spomenarske priloge petorice autora, koji su sa Želimirom Puljićem u rodbinskoj vezi ili dugogodišnjim prijateljskim odnosima i sjećaju se odrastanja, upoznavanja, druženja, studiranja i suradnje s njim. „To cijeloj knjizi daje posebnu živost, a neki odlomci čak su i vrlo duhoviti“, primijetio je biskup Vukšić koji je na kraju zaželio da, u skladu s geslom nadbiskupa Želimira, sažetoga u riječima naslova ove knjige, uvijek i posvuda vlada: „U bitnomu jedinstvo, u nebitnomu sloboda, u svemu ljubav.“

O Zborniku je potom progovorio dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji je ustvrdio da naslov Zbornika „vuče svoje heraldičko značenje s grba i misao je vodilja nadbiskupa Želimira Puljića“. Osvrćući se na drugo poglavlje, kazao je da se radi o raznolikom i svježem buketu intelekta prijatelja upućenom mons. Puljiću te da „svaki teološki cvijet iz tog buketa, originalnom bojom, ljepotom i mirisom želi odati poštovanje burnoj četvrti stoljeća kojeg je nadbiskup Želimir i te kako oćutio sve tamo od svog ređenja za dubrovačkog biskupa 14. siječnja 1990. s pogledom uprtim prema Zvekovici i Srđu duboko na koljenima sa sv. Vlahom za život svoga rodnog puka i svoje Republike“. Progovorio je potom pojedinačno o svakom od priloga unutar Zbornika koje su, kako je istaknuo, njihovi autori s radošću podarili, i koji „u svojoj mnogolikosti pobuđuju želju studioznoga čitanja koje će obogatiti teološku spoznaju i usmjeriti korak u uljudbenom i crkvenom duhu“. Na kraju je istaknuo da Zbornik predstavlja „uistinu kršćanski i civilizacijski čin i vidljivi znak zahvalnosti za sve što ste u ovoj, kako rekoh, burnoj četvrti stoljeća, podarili Bogu, svetoj Crkvi, kako općoj tako krajevnoj, iz koje ste izrasli i kojoj se darujete“.

U glazbenom dijelu nastupila je klapa „Narenta“. (kta)