Bosna i Hercegovina 10 godina nakon Daytona
Komisija Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine „Justitia et pax“ uputila je 22. studenog Priopćenje za javnost pod naslovom „Bosna i Hercegovina 10 godina nakon Daytona“ koje je potpisao predsjednik Komisije mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski
1. Prije deset godina, prigodom parafiranja Mirovnog sporazuma u Daytonu, Biskupska Konferencija BiH očitovala je bojazan da taj sporazum „umjesto silno željenoga mira unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda“ te već tada izrazila očekivanje „da se svi odgovorni faktori i institucije – međunarodni i domaći … odlučno obvežu na ispravljanje nepravdi i ostvarenje što pravednijega mira za sve miroljubive stanovnike ove zemlje“. Dijeleći opću zabrinutost za budućnost ljudi i naroda u BiH i osluškujući vijesti iz Sjedinjenih Američkih Država, kamo su, čini se ipak, zbog ovjere daytonske nepravde i produženja bosansko-hercegovačke agonije, pozvani predstavnici političkih partija iz BiH, Komisiju Pravda i mir BK BiH, konstatira da je Mirovni sporazum zaustavio rat u BiH ali nije uspostavio nego onemogućio pravedan mir. Naime, po općem sudu političkih mislilaca, ovaj Mirovni sporazum i način njegove implementacije, kroz Ustavom potvrđeno pravo jačega, priznanje rezultata ratnih zločina i nagrađivanje etničkog čišćenja nepravednom podjelom zemlje, pretvorio se u nepremostivu prepreku pretvaranju BiH u europsku demokratsku državu.
2. U deset godina odsutnosti rata politička bosansko-hercegovačka pozornica ličila je više ratu nego miru jer daytonsko ustavno rješenje političke vođe na jednoj strani potiče na potpunu isključivost a na drugoj ih prisiljava na neprihvatljiva poniženja. Kakvo čudo da umjesto zapošljavanja novih radnika u ovoj zemlji se otpušta i onaj mali postotak sretnika koji su imali posao. Dok se penzioneri i nezaposleni nalaze na rubu gladi, poljoprivrednici su osuđeni na prolijevanje mlijeka i uništavanje svojih poljoprivrednih proizvoda. I dok nam se danas iz Brussela na sva usta nudi nada u Europskoj Uniji iz Washingtona, bolno iskustvo nam jamči da bez skidanja daytonskih okova institucionalizirane nepravde nikada nećemo ni do praga Europske Unije.
3. Daytonskim uređenjem u BiH nije zaživjelo nijedno načelo moderne demokracije. Ovako uređena država nije voljna ni sposobna učinkovito štititi čovjeka jer je čovjek niti prihvatiti i njegovati bogatstvo naših narodnih, jezičnih, kulturnih i religijskih razlika. Instinktivno svjesni da bez ove dvije temeljne odrednice ovo društvo nije ni moguće ni sigurno, mladi naraštaji svoju budućnost vide i na sve načine traže izvan ove zemlje. To nije bez nenadoknadivoga gubitka za nas i bez prijetnje za druge. Zar nisu dovoljne stotine tisuća prognanih i izbjeglih koji se, i zbog Daytona, nisu imali kamo vratiti? Ako je u temelje bilo koje zemlje na svijetu ugrađena institucionalna nepravda, kao što je to slučaj BiH, ona nema budućnosti i ne može opstati, pa makar iza nje stajao engleski scenarij, ruska zaštita i američka svemoć! A BiH bi trebala i morala opstati kao paradigma svijeta koji iz stanja sukobljavanja ima prijeći u blagostanje susretanja.
4. Zato danas, na desetogodišnjicu daytonske nepravedne i neuspjele podjele BiH, ova Komisija pridružuje svoj glas glasu svih istinoljubivih i dobronamjernih ljudi i ustanova u BiH i u svijetu tražeći od onih koji odlučuju o ovoj zemlji da joj omoguće i pomognu do istinske pravde i pravedna mira. Demokratsko, pravedno i mirno rješenje za BiH je moguće! Mnogi pojedinci i ustanove, među kojima i Biskupska Konferencija, su ga ponudili. Nerazumna je podrška nekih svjetskih moćnika i država opstanku podijeljene BiH, zato Komisija ponavlja stav Biskupske Konferencije i upozorava da bez „stavljanje izvan snage dosadašnjeg rješenja o podjeli zemlje na dva entiteta“ nije moguć model države koja bi mogla štititi ljudska prava pojedinaca i jamčiti ravnopravnost naroda. Bez zaštite ljudskih prava i osiguranja jednakosti naroda nije moguć mir i pomirenje i BiH će, umjesto ohrabrujuće paradigme, ostati prijeteća stvarnost. Vjerujemo i bolnim iskustvom poručujemo da to nije i ne može biti ničiji a manje interes građana i naroda ove zemlje.