Komisija "Iustitia et Pax" Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputila je priopćenje za javnost koje je potpisao mons. dr. Pero Sudar, predsjednik

"S velikom zabrinutošću i dubokim ljudskim suosjećanjem pratimo posljednja događanja na Kosovu i u susjednim područjima, kao posljedice dugogodišnjih nemira zbog nepriznavanja temeljnih ljudskih prava i neuređenih odnosa među stanovnicima ovog dijela Jugoslavenske federacije. Poučeni neposrednim iskustvom rata i svih njegovih posljedica te želeći potvrditi brigu za svaku pojedinu osobu koja je nepravedno ugrožena ratnim događanjima, napose za ranjene, zatočene i prognane, kao i sve na bilo koji način ugrožene, pozivamo sve relevantne čimbenike da tragaju za pravednim rješenjem sukoba u kojemu će se postaviti temelji za dugotrajni mir i priznavanje ljudskih prava svim ljudima. Na Kosovu, u BiH i na cijelom Balkanu "mir je moguć", jer bez mira život postaje nemoguć! Ova Komisija je uvjerena da su za područje Balkana moguća pravedna rješenja, kojima će se jamčiti temeljna prava i dostojanstvo svakoj pojedinoj osobi i svakom narodu, i to bez opasnog presedana mijenjanja državnih granica. Kako svaki, tako i albanski narod na Kosovu ima pravo na svoje nacionalne, kulturne i vjerske posebnosti. To je moguće i nužno osigurati, u jednom dijelu Europe već sretno postavljenom, lokalnom samoupravom, bez nijekanja ili omalovažavanja činjenice da Kosovo povijesno i kulturno pripada i srpskom narodu, a na njemu živi većinski albanski narod. Suživot većinskih i manjinskih naroda, kao i nacionalnih manjina je moguće i nužno rješavati samo na načelu jednakosti i pravde za sve.

Pozivamo i upozoravamo sve koji se uključuju u rješavanje ovog kroz stoljeća opasnog, a sada do točke ključanja dovedenog, žarišta Europe, da se ne osvrću na bilo čiju silu jačega, jer živimo u vremenu u kojemu ne postoje pobjednici i pobijeđeni, nego samo pobijeni, protjerani, napaćeni i zastrašeni ljudi u spaljenoj i razorenoj zemlji. Ljudi i narodi u BiH nakon stravičnog četverogodišnjeg rata, već tri godine trpe od olakog i bez osjećaja za pravdu donesenog, mirovnog rješenja. želimo i pozivamo da "kosovska opasnost" bude pravednije, trajnije i sretnije riješena. Trajan mir je moguć samo ako je sagrađen na načelima prava i pravednosti, a to znači bez preferiranja jačih i omalovažavanja slabijih. Sila koju koristi zapadni vojni savez u borbi protiv jugoslavenskog režima kao odgovor na dugotrajno i sustavno nasilje nad narodima u bivšoj Jugoslaviji i nad pučanstvom Kosova, sigurno nije za srpski narod najpravednije i jedino moguće rješenje, te stoga pozivamo one koji to mogu, da predu na traženje mirnog rješavanja kosovskog problema. Nismo i na žalost ne možemo zaboraviti već srednjovjekovnu kršćansku nauku po kojoj je dopušteno uklanjanje "tiranina". Svi koji ih žele "uklanjati" ne mogu se više pred njima "klanjati" i s njima kao predstavnicima pregovarati. Došlo je vrijeme da me8unarodna zajednica, u borbi za mir, za zakonite predstavnike naroda i država priznaje samo one koji priznaju načela slobode i mira. Koliko god ovaj put bio težak i dug, ipak je lakši i bliži od ovoga kojim sada ide i ne zna kamo će ju odvesti. A tirane treba prepoznati u svima koji služeći se svojom silom i svojim nemoćnim narodima već predugo i uporno niječu prava pojedincima i drugim narodima. Odajemo priznanje svim ljudima i organizacijama koji pomažu ugroženom stanovništvu, i tako, u okvirima svojih mogućnosti, uzvraćaju bar dio pomoći i suosjećanja koje smo mi primali u teškom vremenu rata. Pozivamo sve koji su u mogućnosti da se uključe u humane akcije pomoći prema svima koji su u nevolji. Sve što učinimo za ljude u nevolji, ne dijeleći ih ni po čemu osim po mjeri njihove patnje, i za sebe smo učinili! Iako su ovih dana na ovim prostorima "sljedbenici Knjige" primorani slaviti svoje velike blagdane života i nade u ozračju ljudskog stradanja i patnje, mi ih sve pozivamo da uzdignu svoje duše i osjećaje Bogu Darovatelju i Ljubitelju života u miru i pravdi.