Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine Conferentia Episcoporum Bosniae et Hercegovinae

Ustroj

Ustroj Katoličke crkve

Kod ovog kratkog prikaza ustroja Katoličke Crkve, namijenjenog prije svega onima koji o Crkvi malo znaju, treba imati na umu da Crkva nije samo zajednica vjernika nego je Crkva i, kako je mnogi ukratko definiraju, vidljivi znak nevidljivoga Isusa Krista. Zato pod Crkvom mislimo na zajednicu i zajedništvo vjernika pod vidljivim vodstvom Pape i biskupa.

Kamen temeljac Crkve postavio je Isus Krist za kojeg kršćani vjeruju da je ne samo čovjek nego i Sin Božji odnosno Bog. Članovi Crkve vjeruju u jednoga Boga koji je u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Te tri božanske osobe imaju jednu božansku narav i jedan su Bog. Druga božanska osoba – Sin – postao je čovjek i nosio ime Isus te dobio naziv Krist (Mesija) što znači Pomazanik. Rođen je u Nazaretu u Palestini odnosno Izraelu koji je u to vrijeme bio dio velikog Rimskog Carstva. Rodila ga je Marija ali je Isus začet po trećoj božanskoj osobi – Duhu Svetom pa je Marija, iako je rodila Isusa, bila i ostala Djevicom. U tridesetoj godini Isus je počeo javno propovijedati i čudesno ozdravljati pa čak i oživljavati mrtve. Djelovao je javno tri godine. Sa sobom je uzeo 12 učenika ili apostola koji su ga stalno pratili. Na nagovor i pod pritiskom tadašnjih vjerskih vođa u izraelskom narodu odnosno Velikog vijeća na smrt ga je osudio rimski upravitelj Poncije Pilat te je Isus raspet i umor na brdu Golgota ili Kalvarija pored zidina Jeruzalema. Iako su rimski vojnici čuvali njegov grob, Isusovo tijelo je nestalo. Isus se treći dan pokazao živ najprije nekim ženama a zatim i svim apostolima i to više puta kao i nekim drugima. Svi apostoli su svjedočili da je Isus ustao od mrtvih odnosno uskrsnuo i za to svjedočanstvo su svi položili svoje živote osim sv. Ivana koji ju umro u progonstvu prirodnom smrću. S Isusom je i vremenski započela nova era.

Među apostolima prvenstvo je imao sv. Petar kojemu je Isus rekao da je on Petar – Stijena (latinska riječ petra znači stijena) i da će na toj Stijeni sagraditi Crkvu svoju. Tako je Petar prvi papa i svi pape u Crkvi do danas su nasljednici sv. Petra. Papa zajedno s biskupima kao nasljednicima apostola u Kristovo ime vodi Crkvu kao njegov namjesnik jer je uskrsli Krist rekao svojim apostolima prije nego je uzašao na nebo: „Ja sam s vama u sve dane do svršetak svijeta“. Isus je i danas živ u svojoj Crkvi.

Crkva je ujedinjena oko Pape kojeg zovu i Sveti Otac. Sveti Otac je vrhovni svećenik i vrhovni autoritet u Crkvi. Papa je ujedno i Rimski biskup te ima primat među svim biskupima jer je Kristov namjesnik i nasljednik sv. Petra apostola. Sveti Petar je prvi papa a današnji papa zove se Franjo i on je 266. papa od sv. Petra do danas. Papa ima vlast nad svakim katoličkim biskupom, svećenikom, redovnikom, redovnicom i vjernikom bilo gdje u svijetu. Sjedište Pape je u najmanjoj državi na svijetu koja se zove Vatikan a nalazi se u okviru grada Rima. Papu i njegove najbliže suradnike nazivamo Sveta Stolica.

Osim pape kao rimskog biskupa i Kristova namjesnika na zemlji u Crkvi su najviša vlast biskupi kao nasljednici apostola. Biskupu je povjereno upravljanje pojedinom mjesnom Crkvom koju zovemo biskupija ili nadbiskupija. Prema tome, biskup je najviša vlast u jednoj biskupiji ili nadbiskupiji i on ima vlast nad svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima u biskupiji koja mu je povjerena. Biskupa imenuje Papa i biskup je odgovoran Papi. Pojedinom biskupu može biti imenovan pomoćni biskup kojemu Papa podjeljuje naslov neke od nestalih biskupija. Tako je npr. mons. dr. Pero Sudar pomoćni biskup vrhbosanski ili sarajevski, a nosi naslov jedne nestale biskupije u Norveškoj. On živi i djeluje u Sarajevu i pomaže nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću.

Više biskupija povezane su u jednu metropoliji pa tako na primjer postoje Vrhbosanska metropolija u koju su uključene vrhbosanska ili sarajevska nadbiskupija, banjalučka biskupija, mostarsko-duvanjska biskupija, trebinjsko-mrkanska biskupija i skopska biskupija. Metropolije i Biskupske konferencije imaju koordinacijsku ulogu s tim da je biskupu u pojedinoj biskupiji povjerena vlast neovisno od drugih biskupa te je podređen Papi odnosno Svetoj Stolici. Biskupi u pojedinoj državi su redovito organizirani u Biskupsku konferencije. Tako u Bosni i Hercegovini postoji Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Zadnjih desetljeća postoji suradnja između Biskupskih konferencija na kontinentalnoj razini pa tako npr. postoji Vijeće europskih biskupskih konferencija.

Biskupija je sastavljena od župa. Župa je najmanja zajednica vjernika. Tako npr. Vrhbosanska ili Sarajevska nadbiskupija ima 151 župu. Župu vodi svećenik kojemu je povjerena župnička služba. U Katoličkoj Crkvi postoje tri razine sakramenta svetog reda: biskup, svećenik i đakon. Biskup pojedine biskupije redi svećenike koji moraju proći višegodišnju odgojnu i obrazovnu pripravu odnosno završiti fakultet ili visoku teološku školu. Svećenike biskup imenuje za župnike ili za njihove pomoćnike koje nazivamo župni vikari ili kapelani. Biskup može povjeriti svećenicima i razne druge službe.

U Katoličkoj Crkvi vremenom su nastali brojni muški i ženski redovi odnosno redovnici i redovnice. U nekom vremenu su se pojavljivale pojedine osobe koje su drugi slijedili u nastojanju da se što više posvete Bogu u služenju ljudima. U Bosni i Hercegovini najpoznatiji i daleko najbrojniji redovnici su franjevci kao sljedbenici sv. Franje iz talijanskog grada Asiza. Osim franjevaca u Crkvi djeluju i brojni drugi redovnici koji najčešće nose ime po svom osnivaču: dominikanci, salezijanci, isusovci, karmelićani... Redovnici su danas gotovo svi svećenici i u Bosni i Hercegovini većina djeluje na župama. Redovnici žive u samostanima ili pripadaju samostanima i nose redovničku odjeću i dio su Crkve. Imaju određenu samostalnost u upravljanju ali su dio Crkve te su u tom smislu na pastoralnom planu (rad s vjernicima) podložni biskupu biskupije a naravno i Papi.

U Crkvi postoje i redovnice ili časne sestre. To su ženske osobe koje su, kao i redovnici, Bogu posvećene po zavjetima. Redovnici i redovnice polažu 3 zavjeta (djevičanstvo – ne udaju se, siromaštvo-ne mogu osobno raspolagati materijalnim dobrima i poslušnost-premještaju se i idu u mjesta kamo ih šalje njihova poglavarica). Žive zajedno u samostanima (kuće gdje živi više sestara ili kuća u kojoj živi više redovnika zajedno) ili malim zajednicama u skladu s pravilima koja je donijela njihova utemeljiteljica ili utemeljitelj te odobrio ili biskup ili Papa. Redovnici i redovnice imaju određenu samostalnost s tim da su dio Crkve i u tom duhu djeluju s osobitom nakanom njihova osnivatelja. Poštujući sve crkvene zakone. Postoje razni ženski redovi: Milosrdnice, Školske sestre franjevke, Kćeri Božje ljubavi, Klanjateljice Krvi Kristove, Služavke Malog Isusa… Sestre rade u raznim civilnim i crkvenim ustanovama. Tako se npr. sestre posvećuju radu s bolesnicima, neke opet radu s mladima, neke rade u školama, a neke imaju i vlastite škole. Redovnici i redovnice imaju svoj unutarnji redovnički ustroj koji se u potpunosti uklapa u Crkvenu hijerarhiju.

Ustroj u Crkvi ukratko: Papa, biskup, svećenik (bilo da je biskupijski ili redovnik) kojemu se povjeravaju razne službe. Postoji Sveta Stolica odnosno Vatikan pa zatim brojne biskupije koje su opet sastavljene od župa.