"Molimo za sve nevine žrtve ovoga stoljeća na našim prostorima"
Pismo BK BiH o 50. obljetnici završetka II. svjetskog rata
Narodi Europe i svijeta u ovom mjesecu svibnju obilježavaju pola stoljeća od završetka II. svjetskog rata. I mi katolički biskupi, svećenici i vjernici, kao Crkva u Bosni i Hercegovini, pridružujemo se Crkvi u Hrvatskoj, koja se preko svoje Biskupske konferencije 28. travnja 1995. obratila Pismom javnosti. Kao biskupi ove Crkve želimo istaknuti ove misli i zajednički poziv.
1. Gotovo cijelo 20. stoljeće obilježeno je na ovom našem tlu također i nepravdama, sukobima, krvlju i krivnjama. Dva su se svjetska rata vodila na ovim stranama. Prvome je čak bio povod upravo u Sarajevu 1914. godine. I ovaj treći međunacionalni sukob, odnosno agresivni rat vodi se i u Bosni i Hercegovini sve od rujna 1991. godine do danas. I još mu ne vidimo, nažalost, svršetka.
2. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini do dolaska turske okupacije činio je preko 80% pučanstva, a potom stoljećima živio zajedno s drugim narodima na ovim prostorima. Iako naš narod ima pravo na državno samoodređenje i svoju suverenost i slobodu, bio je uključivan, često mimo svoje volje, u razne povijesne državne tvorevine. Život u netoleranciji ili ropstvu nije mogao donijeti pozitivne plodove s obzirom na ljudska, vjerska i nacionalna prava i slobode. Tako su među narodima na ovim prostorima izbijali žestoki sukobi, provodili se pokolji i genocidi, vršile okrutnosti nedostojne čovjeka. Nekada je to bilo pod formom državne politike, nekada po odmetnutim skupinama na njihovu vlastitu ruku. Slične se okrutnosti, nažalost, čine do dana današnjega pred očima cijeloga svijeta.
3. Činjenica je međutim da su ti isti ljudi i narodi istodobno i pripadnici pojedinih kršćanskih Crkava ili drugih vjerskih zajednica. Činjenica je također da nisu ni blizu istraženi svi povijesni uzroci, razlozi, povodi i nepobitne činjenice s obzirom na ratna događanja, krvnike i žrtve, na ovim prostorima. A napisane su cijele knjižnice optužaba, osuda i kleveta ne samo na račun hrvatskoga naroda nego i na račun Katoličke Crkve u tom narodu. Dužnost je ne samo svjetovnih povjesničara nego i onih crkvenih da stručno istražuju, skupljaju i pravedno ocjenjuju podatke i iznose autentičnu istinu o svemu što se događalo, jer vjerujemo da se samo pravom istinom mogu ispravljati počinjene nepravde, a pravdom doći do trajnog mira.
4. Kao članovi Katoličke Crkve, koji smo ujedno sinovi hrvatskog naroda, pozivamo svu braću i sestre, vjernike i sunarodnjake s ovih naših prostora, da zajedno s nama biskupima u subotu 13. ili u nedjelju 14. svibnja prikažemo Kristovu nekrvnu žrtvu Ocu nebeskome za sve nevine žrtve, koje su pale zbog nasilja i okrutnosti u I. svjetskom ratu (1914.-18), u razdoblju između dva svjetska rata, u II. svjetskom ratu (1941.- 45), u periodu nakon rata, napose u "bleiburškoj tragediji", na velikom "Križnom putu", na montiranim procesima i bez procesa pod komunističkim režimom, sve do današnjih brojnih ratnih žrtava.
5. Ovdje ne molimo samo za Hrvate katolike biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, i tolike vjernike - nego molimo i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora. Dok se s dužnim poštovanjem spominjemo tih nevinih žrtava, želimo moliti i za one koji su bili krvnici i krivi za njihovu smrt.
Molitvom ne želimo optuživati nego istinski vapiti da Duh Gospodnji obnovi i lice ove zemlje i još više sva ljudska srca.
Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik BK BiH
Msgr. Franjo Komarica, biskup banjalučki
Msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i
administrator trebinjsko-mrkanski
Msgr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski