Smjernice biskupa BK BiH za provođenje Papinih sarajevskih poruka katoličkoj zajednici u Bosni i Hercegovini: "Božja zora već je među nama"

Braćo svećenici, časni redovnici i redovnice, dragi vjernici!

Pastirski pohod pape Ivana Pavla II. Crkvi u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, 12. i 13. travnja 1997., bio je istinski kairos, pogodan, Bogom dani trenutak za našu domovinsku Crkvu. U svjetlu Papinih poruka i poziva izrečenih tom prigodom u njegovim govorima i propovijedima želimo s pomoću Duha Svetoga prepoznati znakove vremena i posvijestiti razloge nade koji nas upućuju da nam sviće «Božja zora», kako se izrazio sam Sveti Otac. Stoga vas molimo da, otvoreni Duhu Božjemu, svojom savješću, odgovornošću i spremnošću - s nama zajedno pridonesete rastu Crkve kojoj po milosti Božjoj pripadate, svatko prema primljenu daru i staležu.

Papini govori i poruke u njima upućene različitim staležima traže da ih uvijek iznova slušamo i o njima. Razmišljamo kao o svojevrsnoj Papinoj oporuci koju nam je stavio na savjest i na srce. To se odnosi u prvom redu na posebne poruke koje je Papa izrekao nama biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, te svim ostalim vjernicima, članovima naše Vrhbosanske metropolije.

U ovoj godini Isusa Krista, prvoj u trogodišnjoj pripravi Crkve na veliki jubilej 2000., Papa je u Sarajevu u prvom redu htio pred «gradom i svijetom» pružiti svjedočanstvo o Isusu Kristu, našem Spasitelju, Bogočovjeku, koji je na svome tijelu proživio kalvariju ljudske mržnje, koja ga je konačno i ubila. Ali je on, premda ubijen i pokopan, mržnju svladao snagom svoje božanske ljubavi i tjelesnog uskrsnuća od mrtvih. On je pregradu razdvojnicu srušio i od dva naroda, židovskoga i poganskoga; stvorio jedan novi izabrani narod, postavši tako svima Mir naš. U njemu, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, cijelo čovječanstvo ima svoga zagovornika kod Boga Oca, pravednika i glasnogovornika naših ljudskih potreba molba.

1) Poruke biskupima

I ovom prigodom izražavamo duboku zahvalnost Vrhovnom svećeniku koji se obratio nama biskupima u svome govoru pod sv. Misom na Koševu pozdravljajući nas i naše biskupije i povjerene nam vjernike, ali i sve ljude dobre volje koji su se toga povijesnoga dana našli oko Svetog Oca. Papa je tom prigodom pozdravio i sve nazočne kardinale i biskupe. Mi takav Papin pozdrav prihvaćamo i kao poziv na još jače svjedočenje vjernosti Petrovoj Stolici, prvom i temeljnom «stupu i uporištu istine» (1 Tim 3,15). Postavljeni i poslani od Nasljednika apostolskoga Prvaka da upravljamo dijelom naroda Božjega na području naše metropolije želimo uvijek ostati u zajedništvu s Rimskom Crkvom «koja predsjeda u ljubavi» (sv. Ignacije Antiohijski, Poslanica Rimljanima).

Ali poseban pozdrav i poruke Papa je uputio nama biskupima u svome nagovoru u nadbiskupskom dvoru, što ovdje opširnije iznosimo ispitujući svoje djelovanje, svjesni da smo samo beskorisni sluge i onda kad sve učinimo što smo bili dužni učiniti (usp. Lk 17,10). Taj je Papin nagovor ujedno među najduljima od svih njegovih izgovorenih u Sarajevu. Svoje je misli Sveti Otac sažeo u sedam točaka, kao što je apostol Ivan poslao sedmorim Crkvama u Maloj Aziji sedam pisama (usp. Otk. 2-3), u kojima ih sokoli ili kori, potiče na obraćenje i navješćuje nagradu u budućem životu. Čak nam je u pojedinim točkama Papa podcrtao svoje misli da na njih svratimo pozornost i da ih se držimo u svome pastirskom radu. Zato ćemo ih i mi ovdje još jednom istaknuti.

- Prvo: Papa počinje svojim vlastitim predstavljanjem: «Među vama je Petrov nasljednik». Ističe da poznaje naše patnje i naš trud, i zna gdje stanujemo, te nas sokoli u vjeri gledajući Krista, zagovornika kod Oca, Krista koji je naš postojani Mir.
- Drugo: Dok mi biskupi ponazočujemo «(djelo Krista, vječnoga pastira duša», nismo sami, nego u zajedništvu s Rimskim Biskupom - glavom Biskupskog zbora. Rečeno nam je: «postavljeni ste za članove biskupske zajednice te ste time pozvani sudjelovati u skrbi za opću Crkvu». Papa nas poziva da budemo revni i vjerni u očuvanju zajedništva s biskupima cijeloga svijeta, a «navlastito s biskupima iz Hrvatske», s kojima nas ujedinjuje mnogo toga, od pripadnosti istome narodu i jeziku do pripadnosti istoj povijesti i kulturi. Papa završava ovu točku sažimljući nam poruke takoreći brzojavno:

U zajedništvu revni! * U uzajamnoj ljubavi postojani! * U otvorenu i srdačnu dijalogu ustrajni! * Međusobno se pomažući! * Svećenicima primjer! * Vjernicima prosvijetljeni vođe! * Svim ljudima dobre volje poticaj za izgradnju mirna, složna i pravedna društva!
Mi smo svjesni toga teškog i za Crkvu presudnog poslanja i želimo se od srca zalagati za to.
- Treće: Prestankom petogodišnjeg rata valja se dati na izgradnju pravedna mira, ali ne gubeći iz vida da je uzalud što stražari bdiju ako Bog grada ne čuva.

Prvi zadatak nas biskupa jest liječenje srdaca izmučenih bolju i ranjenih osjećajima mržnje ili osvete. Taj smo cilj sebi postavili svojom Pastirskom poslanicom u veljači ove godine, na što nas i sam Papa podsjeća. Pozvani smo da budemo ne samo nositelji vjerskoga kulta kojim Bogu iskazujemo dužno štovanje, nego i nositelji kulture među ljudima. A to će reći:

poštivanje svih bez iznimke,
međusobno praštanje krivnji,
uljuđeno življenje,
borba oružjem ljubavi,
promaknuće zajedničkog dobra u suradnji s drugima.

Pamtimo od Pape zadane nam opće vrijednosti kao što su: svih, međusobno, suradnja, opći, zajednički. Te vrijednosti nadilaze pojedinačnu ili kolektivnu sebičnost kao što je: ja, mene, meni, ili samo mi, hrvatski katolici, nas, nama!

Drugi nam je zadatak, ističe Papa, da nas to pozitivno promicanje kulture ne oslobađa obveze da: dižemo proročki glas te ukazujemo na nasilja, raskrinkavamo nepravde, nazivamo zlo pravim imenom i svim zakonitim sredstvima branimo povjerene nam zajednice.

Tu smo prepoznali onaj Pavlov «uporan budi» Timoteju (2 Tim 4,2): bilo to zgodno ili nezgodno ljudskim ušima, pogotovo neprijateljima Crkve koji «zastrašivanjima ili djelima nesnošljivosti» pogađaju vjernike ali i svećenike i redovnike. Ne smijemo dopustiti - naglašava Papa - da nas ikakva zemaljska vlast «zastraši», ikakve skupine ili pojedinci iz svojih necrkvenih ili protucrkvenih motiva zaplaše i zapriječe u iznošenju istine u ljubavi i u vršenju povjerenog nam apostolata.
- Četvrto: Papa poziva nas biskupe da znadnemo čitati darove u svojim suradnicima i vjernicima, dapače, «ono što je najbolje kod svakoga», te tako vrednujemo «snage svakoga pojedinca kako bi nova evangelizacija napredovala obnovljenim poletom».
Ne možemo reći da mi biskupi nismo mogli još više učiniti u tome pogledu, posebno s obzirom na članove i savjetnike same Biskupske konferencije. Mi smo biskupi zaduženi podupirati svoje suradnike molitvom i dobrotom srca, potičući ih da se ne oslanjaju na vlastite snage, nego na Boga, na život koji struji iz svetih sakramenata. Svojom smo biskupskom službom obvezani nadzirati i voditi prijeko potrebnu suradnju svakog pojedinca u ostvarivanju dušobrižničkih programa u svakoj našoj biskupiji. Jednako tako nam je dužnost i kandidate na svećeništvo odgajati da budu požrtvovni, velikodušni i poslušni zakonitim Pastirima.
Prema redovnicima pozvani smo pokazivati poštovanje njihove karizme, tako da «međusobna razmjena darova povećava ljubav, blaži napetosti i bude u službi jedinstva».
- Peto: Kao «glavno djelo» kojemu se, kako Papa ističe, trebamo neumorno posvećivati jest «molitva i posluživanje riječi», koja bi «mogla pružati nadu i utjehu narodima Bosne i Hercegovine». Papa nam napose stavlja na srce da nas treće tisućljeće nađe «postojane u propovijedanju», prema njegovoj Pobudnici «Tertio millennio adveniente» iz 1994. godine, «izgrađujući Tijelo Kristovo u ovim krajevima, u zajedništvu s cijelom Crkvom».
Želimo to činiti u ljubavlju prema Bogu i Crkvi i s punom odgovornošću pred narodom.
- Šesto: «Neka Crkva u Bosni i Hercegovini unatoč svojem siromaštvu, ne zaboravlja siromahe koji kucaju na njezina vrata», govori nam Papa, spominjući nevoljnike redom: «razorene obitelji, udovice i siročad, izbjeglice i prognanike, invalide i druge ljude raznovrsnom boli pogođene». U kontekstu trajne brige za nevoljnike koju ima svaki od biskupa i zajednice kojima predstoje, Papa izriče i «posebne riječi pohvale Caritasu koji je u pojedinim biskupijama toliko toga učinio i nastavlja činiti». Ljubav je kao ulje koje otvara i najzahrđalije brave ljudskog srca. Ako kulture i vjere nisu prožete ljubavlju, one su suhi kosturi, neplodni moždani sustavi. Papa nama biskupima preporučuje da u krotkoj ljubavi «praštajući i tražeći oproštenje» budemo ekumenski otvoreni prema braći pravoslavcima i drugim kršćanima, i dijaloški raspoloženi prema nekršćanima, židovima i sljedbenicima islama. Prema svima bez razlike. Ne želimo propustiti nijednu priliku za takve korisne susrete, koji mogu pridonijeti toliko potrebnoj «izgradnji civilizacije ljubavi».
- Sedmo: kao što je započeo, Papa tako i završava, tj. kao «Petrov nasljednik». Ističe da će i ubuduće biti s nama, obećavajući potporu našim pothvatima i preporučujući naša apostolska nastojanja «majčinskoj zaštiti Marije, Majke Crkve i Kraljice mira» koju naš hrvatski narod s ljubavlju časti.
Želimo s poniznošću i pouzdanjem u Božju pomoć, kao i uz suradnju svega svećenstva, redovništva i svih vjernika vjerno odgovoriti, prema svojim mogućnostima, ovim Papinim poticajima, porukama i očekivanjima na slavu Božju i na dobro nam Crkve, hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini iz kojega potječemo kao i na dobrobit svih ljudi kojima smo poslani.

2) Poruke svećenicima

Iako su u već navedenim porukama nama biskupima uključene i pojedine poruke svećenicima, Papa se ipak napose obratio svećenicima u svom nagovoru u katedrali.
Dirljivim riječima Sveti je Otac spomenuo «svećenike i posvećene osobe koji su puno prepatili tijekom ovih teških godina». Izričito je i imenom spomenuo banjalučke svećenike Tomislava Matanovića i Ratka Grgića, koji su u ovome ratu nestali i još se ne zna za njihovu sudbinu, «tražeći da se rasvijetle njihovi slučajevi». Potom je spomenuo one «koji su vlastitom krvlju platili svoje svjedočanstvo ljubavi za Krista i braću». Tu su, osim sestre Cecilije Grgić, milosrdnice, svećenici banjalučke biskupije Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lukenda, a iz franjevačke provincije Bosne Srebrne: Alojzije Atlija, Leon Migić i Nikica Miličević.
Njihova krv sjeme je novih kršćana, a Papa želi da ona urodi plodom slobode propovijedanja «Evanđelja vječnoga spasenja u Bosni i Hercegovini», «poštujući pri tom svako ljudsko biće, vjeru i kulturu».
Papa se također posebno obratio onim hrabrim svećenicima koji su «u tužno ratno doba ostali uz svoje vjernike i s njima zajedno podnosili nevolje te smjelo i vjerno nastavili obavljati svoju službu». Njima Papa izriče zahvalnost, koju i mi biskupi, ovdje, još jednom iskreno izražavamo i potvrđujemo. Takvi su svećenici ovih «godina ispisali stranice pravoga junaštva koje se ne mogu zaboraviti», nego će ostati kao uzori svjedočenja. Hrabreći svećenike da se ne umore «u zalaganju oko promaknuća toliko žuđenoga mira». Papa je izrekao riječi u koje polažemo nadu i crpimo snagu, a koje smo stavili u naslov ove Poslanice: «Već sviće Božja zora ovome puku i svjetlo novoga dana već obasjava vaše korake».

Papa se uistinu očinski obraća našim svećenicima preporučujući im da i «ubuduće, čak i uz cijenu velikih žrtava, ostanete s povjerenim vam stadom i budete nositelji nade i jasni svjedoci Kristova mira». Ujedno ih potiče da čuvaju svoj svećenički identitet, a to će reći integritet nauke i moralnog života, ostajući u svakoj nevolji neoborivi, a u ljudskoj i svećeničkoj velikodušnosti nenadmašivi.

3) Poruke redovnicima i redovnicama

Papa se u katedrali posebnim riječima obratio «redovnicima i redovnicama», očitujući im zahvalnost za veliko djelo koje čine i nastavljaju činiti svjedočeći za Evanđelje milosti Božje svojim zavjetovanjem evanđeoskih savjeta, raznovrsnim oblicima apostolata u službi naroda Božjega. Sveti Otac poziva sve članove pojedinih redovničkih zajednica na području BiH da uvijek iznova oživljuju izvornu karizmu, duhovni dar njihovih utemeljitelja i utemeljiteljica, otkrivajući sve više njezino bogatstvo i proživljavajući je sve većim i jačim uvjerenjem, nikad ne zaboravljajući da to Božje blago nose u ljudskim «glinenim sudovima» (2 Kor 4,7).
U kontekstu redovništva Papa je pohvalnim riječima spomenuo i ime nadbiskupa Josipa Stadlera, jer je on bio veoma povezan s trima sestarskim družbama u Sarajevu, odnosno u BiH: milosrdnicama sv. Vinka Paulskog koje je iz Zagreba dopratio u Mostar, s redovnicama Družbe Kćeri Božje ljubavi koje je kao vrhbosanski nadbiskup iz Austrije pozvao da misioniraju u Bosni, i s Družbom sestara Služavki Malog Isusa koju je osobno u Sarajevu utemeljio. Svijetli lik ovoga Sluge Božjega, «posve vjerna Apostolskoj Stolici i uvijek spremna služiti braći», Papa izričito stavlja za uzor misionarskom zalaganju «svih Bogu posvećenih osoba koje rade u ovome meni tako dragome kraju».
Govoreći svim redovnicima i redovnicama Papa se posebno obratio našim franjevcima s generalnim Ministrom Reda na čelu, također nazočnim u sarajevskoj katedrali. Odao im je priznanje za veliki trud koji su «tijekom minulih stoljeća uložili u širenje i očuvanje kršćanske vjere u Bosni i Hercegovini djelotvorno pri tom pridonoseći propovijedanju Evanđelja među ovdašnjim pučanstvom». Doista očinskim i riječima i tonom potaknuo je «manju braću franjevce» u BiH, da, upravo na temelju svoje slavne prošlosti, smatraju obvezom da svoju velikodušnost prema Crkvi iskažu i u sadašnjem vremenu, slijedeći i danas suvremene naputke svoga utemeljitelja sv. Franje: «izbjegavajući prepirke», «ne sudeći druge», «djelujući miroljubivo u poniznosti i skromnosti».

Papa izričito očekuje «takvo» svjedočanstvo franjevačke poniznosti» kao dragocjeni doprinos jedinstvu Crkve, apostolskoj djelatnosti i samome, prijeko potrebnom miru.
Papine poruke i njegova očekivanja od franjevaca iz obje naše provincije, kao i od svih drugih redovničkih zajednica na području naše metropolije ne bi smjeli biti iznevjereni!

4) Poruke bogoslovima i sjemeništarcima

Sveti Otac se također obratio i našim «bogoslovima i sjemeništarcima» «nadi Crkve u ovoj zemlji». Pred oči im je stavio primjer Sluge Božjega Petra Barbarića, hercegovačkog sjemeništarca, koji je, položivši tri zavjeta Družbe Isusove, preminuo kao maturant travničke gimnazije 1897. godine.

Da bi ti naši mladi kršćani ostvarili svoj život «noseći Kristovo Evanđelje spasenja braći» ispunjajući svoje svećeničko (ili redovničko) zvanje do kraja, Papa im nudi nedvosmisleno samo jedan jedini siguran put i način življenja: «Dopustite da vas osvoji Krist! Otkrijte svu ljepotu darivanja svojega života Njemu» - «u velikodušnom i ustrajnom odgovoru na Gospodinov. poziv». Ove riječi jasnog životnog smjerokaza morao bi svaki bogoslov i sjemeništarac imati pred sobom ispisane - na mjestu svoje molitve i rada!

"U Božjoj slozi, pod vodstvom biskupa"

Zaključujući svoj govor svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, Papa im svima najprije daje dvostruku preporuku «kao neosporiv znak Kristove nazočnosti»: budite solidarni i istomišljenici! Papa podsjeća sve da ne zaborave kako im sav trud može biti uzalud, kako u nekih mogu biti veliki koraci ali izvan puta, ako nisu «u Božjoj slozi, pod vodstvom biskupa», navodeći poznate znakovite riječi sv. Ignacija Antiohijskoga iz njegove Poslanice Magnežanima (br. 61). Onda Papa iznosi suvremeni nauk Crkve (Lumen gentium, br. 27), o unutrašnjem ustroju Crkve:
- «Biskupi upravljaju mjesnim Crkvama koje su im povjerene kao namjesnici i poslanici Kristovi».

Evo tog programa:

- za sve je «došlo vrijeme velikog ispita savjesti», «ne samo što se tiče vlastite krivnje, nego i snage koju je svatko spreman uložiti u izgradnju mira»
- za sve je došlo vrijeme odlučnog zalaganja za pomirenje i mir

- «Kao služitelji Božje ljubavi» dužni smo:
- otirati suze mnogih uplakanih
- pomagati svima obespravljenima
- «Kao braća i sestre svih» dužni smo:
- biti blizu prognanicima i izbjeglicama

- «Biskupi imaju sveto pravo i pred Gospodinom dužnost da daju zakone svojim podložnicima, da vode i ravnaju svime što pripada bogoštovlju i apostolatu».
-Vjernici «trebaju pristajati uz biskupa kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca, kako bi sve bilo skladno u jedinstvu i raslo na slavu Božju». Taj nauk obvezuje sve katoličke vjernike diljem svijeta, pa tako i u našoj metropoliji. .
-A onda, sažimljući sve što je stavio na srce i nama biskupima i svećenicima, redovnicima, redovnicama i bogoslovima, Papa je još jednom ponovio - može se reći - za sve nas obvezujući, duhovno-pastoralni program za slijedeće godine i desetljeća.

«Kao braća i sestre svih» dužni smo:
- biti potpora starcima, siročadi i udovicama
- biti oslonac mladeži zbog rata prerano odrasloj, često izgubljenoj i razočaranoj
- biti odlučni promicatelj i etičkih, moralnih i duhovnih vrijednosti u društvu
- biti branitelji svakoga tko želi živjeti u miru i slozi
- biti spremni priznati i vlastitu krivnju, tražiti oproštenje i opraštati
- biti odlučni u osudi svakog oblika nesnošljivosti i progonjenja «što svoje korijene imaju
u ideologijama koje gaze osobu i njezino nepovredivo dostojanstvo».

Ovaj zahtjevni, ali nezaobilazni program koji smo dobili najneposrednije od samoga Kristova namjesnika na zemlji, koji očito ima u nas povjerenja, i «koji je došao k nama kao hodočasnik mira, pomirenja i zajedništva», valja nam s Božjom pomoću najodlučnije provoditi u praksu, pojedinačno i zajednički!

5) Poruke svim vjernicima

Sveti je Otac svoje poruke svim vjernicima katolicima u našoj domovinskoj Crkvi iznio poglavito u svojoj propovijedi pod sv. Misom na Koševu, ne isključujući nijednoga stanovnika Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Temeljna poruka Sv. Oca vjernicima i svim «stanovnicima ove napaćene zemlje» jest OBODRENJE I UTJEHA. «Hrabro! Imate zagovornika kod Boga. Ime mu je: Isus Krist Pravednik!»

To je središnja i najvažnija poruka, ne samo u ovom povijesnom trenutku ove zemlje i njenih naroda, nego i cijele Europe i svijeta, «svih ljudi» i «svega stvorenja» - kako izričito ističe Papa.
Izgovorena u Sarajevu, za koje Papa kaže da je «u određenom smislu znak patnji XX. stoljeća» - zbog bolnih i sudbonosnih nemira i ratnih uništavanja, ova poruka Papine vlastite ispovijesti vjere i ponovnog snažnog poziva na mir u pravednosti, praštanju i ljubavi, ne bi smjela ostati ne uvažena ni od jednoga iole konstruktivnoga čovjeka, a pogotovo ne od kršćanina koji se smatra sljedbenikom, učenikom Isusa Krista, božanskog i najvećeg mirotvorca.

«Papa, kao sluga Evanđelja, u zajedništvu s biskupima Bosne i Hercegovine i cijele Crkve, želi otkriti još dublji opseg koji se krije u stvarnosti života ove zemlje, kojom je sav svijet već više godina zaokupljen». Zato potiče sve da molitvom i djelom međusobnog opraštanja doprinesemo da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postanu «uzor suživota i miroljubive suradnje među različitim narodima i vjerama». .

Ključ za prijeko potrebni mir i sretnu budućnost jest u Božjim rukama. Papa nam i ovaj put izričito ponavlja svoju jasnu poruku iz godine 1994: «Oprostimo i zatražimo oproštenje». «Zar sada nije došlo vrijeme za to?», pita Papa i kaže: «Ako je Krist naš zagovornik kod Oca, onda ne možemo ne izgovoriti te riječi. I onda ne možemo ne krenuti tim teškim ali nužnim putem oproštenja koji vodi k dubokom pomirenju». Te su riječi Papine za sve ljude ove zemlje obvezujuće!
Mi se pridružujemo riječima Svetoga Oca. Zahvaljujemo svima koji su i do sada, pomognuti Božjom snagom, bili ustrajni mirotvorci. Ponovno potičemo sve članove naših biskupijskih zajednica da se još odlučnije obraćaju u molitvi Bogu za dar mirotvorstva, praštanja i pomirenja.
Zaključak

Svima je zapelo za oči kako Sveti Otac nijednom riječi nije spomenuo ratne političke mirotvorine, ni washigtonske ni daytonske, kao ni političke ratne tvorevine, koje danas jesu a sutra mogu otići u povijesni zaborav poput tolikih koje je zahvatila slična sudbina. Papa je redovito spominjao «Bosnu i Hercegovinu», kao zemlju i državu koju je 20. kolovoza 1992. god. Sveta Stolica priznala i u kojoj postoji i djeluje partikularna Katolička Crkva u okviru Vrhbosanske metropolije ili Biskupske konferencije BiH.

Ta Crkva, naša Crkva želi biti duhovni kvasac po Kristovoj volji. Želimo podržati sve dobro i lijepo, istinito i zakonito u ovome društvu, otvoreni za suradnju, promičući praštanje, pomirenje, pravedan mir i želeći svima u svemu dobru istinski napredak i uspjeh.

Papa je nama i svima govorio jasnim rječnikom prijateljstva, ljubavi, mira, pravde, istine, solidarnosti. Govorio je o ljudskim vrijednostima, ali koje niču iz vječnosti i vode u vječnost. Nije bilo ni jedne riječi koja se ne uokviruje u najvišu misiju ljudskog dostojanstva na zemlji. Čuli smo njegove riječi izrečene sa svom kršćanskom obzirnošću, odlučnošću i zahtjevnošću. Od svoga dolaska do odlaska u svim svojim nastupima kao da je htio reći: vi katolici, pravoslavni, islamski vjernici; vi hrvatski, srpski, muslimanski stanovnici, pučani, građani, vi «konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine», o vama u prvom redu ovisi sudbina ove zemlje i ovih naroda, o vama ovisi vaša vlastita sudbina, o vama ovisi vaša budućnost i na zemlji i na nebesima. Vi ste sami, s pomoću Božjom, pozvani da budete prvi i nezaobilazni kovači svoje sreće i svoje bolje budućnosti.

Kao pripadnici Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini smatramo svojom svetom dužnošću još jednom zajednički zahvaliti Bogu za milosni pohod Glasnika istinskoga mira, Kristova namjesnika na zemlji, Pape Ivana Pavla II.

Smatramo svojom dužnošću odlučno se odazvati spasonosnim poticajima Duha Svetog, koji su nam došli preko Papinih jasnih poruka i naputaka, i to:
- s obzirom na izgradnju i učvršćivanje crkvenog jedinstva
- s obzirom na praštanje, međusobno pomirenje i pomirenje s drugima oko sebe
- s obzirom na još aktivnije i konkretnije zauzimanja za veće poštovanje Božje časti i Božjih zakona
- kao i za odlučniju zaštitu i afirmaciju čovjekova dostojanstva, i svih njegovih neotuđivih prava i sloboda.

Petrov nasljednik, papa I van Pavao II., boraveći među nama u srcu naše metropolije, potiče nas sve da budemo što vjerodostojniji i zauzetiji graditelji i branitelji Kristova kraljevstva na području cijele Bosne i Hercegovine, gdje nas Božja providnost želi imati.
Papa je toliko puta ponovio, a i na djelu pokazao, da nas voli, da je s nama, da u duhu trajno ostaje s nama.

Ovom pastirskom Poslanicom želimo pridonijeti da i naša zajednička ljubav prema Svetom Ocu bude očitija i plodnija, a to ćemo sve više pokazivati provodeći u život naših obitelji, redovničkih zajednica, župa i biskupija smjernice koje nam je dao u vrijeme svoga povijesnog boravka među nama.

Neka nas sve prati blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga!

Vaši biskupi:

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, v.r.
Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, v.r.
Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.
Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.