Govor predsjednika BK BiH kardinala Vinka Puljića papi Ivanu Pavlu II. u prigodi pohoda "ad limina" 1999. godine

Sveti Oče!

S dubokom odanošću upućujem Vam najsrdačnije pozdrave u ime nas biskupa iz Bosne i Hercegovine: mons. Pavla Žanića, umirovljenoga biskupa iz Mostara; mons. dr. Pere Sudara, pomoćnoga biskupa vrhbosanskoga; mons. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i administratora trebinjsko-mrkanskoga; mons. dr. Franje Komarice, biskupa banjalučkoga, i u svoje ime. Naš prošli pohod "ad limina" bio je u siječnju 1993. godine u vrijeme teških ratnih događanja u našoj zemlji. Tom prigodom upoznali smo Vas sa svojim nadanjima nakon pada komunističkoga režima, ali i sa krvavim stradanjima Katoličke Crkve, i ne samo nje, u srpskoj agresiji koja je započela u jesen 1991. godine na jugu Hercegovine te se u proljeće 1992. godine proširila na najveći dio Bosne i Hercegovine. U proljeće 1993. godine došlo je do tragičnoga sukoba između postrojbi Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane i tako je rat zahvatio cijelu zemlju.

Mi biskupi Bosne i Hercegovine želimo Vama, Sveti Oče, u ime svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika kao i svih ljudi dobre volje u našoj zemlji najiskrenije zahvaliti na trajnom zalaganju za prekid rata i uspostavu pravednoga mira na našim prostorima. Vaša nastojanja u obrani dostojanstva i prava svakoga čovjeka posebno su bila vidljiva u Vašoj spremnosti da pohodite našu zemlju i opsjednuti grad Sarajevo u rujnu 1994. godine. Dobro nam je poznato što se sve činilo da budete prisiljeni odgoditi svoj pohod. Vaš odlučni stav i trajni poziv na molitvu za mir je bio ohrabrenje i nama da ostanemo vjerni načelima Evanđelja i izdržimo u svom pastirskom poslanju.

Nakon što je u studenom 1995. godine zaustavljen krvavi i tragični rat te potpisan mirovni sporazum u Daytonu, koji je duboko nepravedan ali ipak puno manje zlo od rata, počeli su se stvarati barem najosnovniji uvjeti za Vaš pastirski pohod našoj krajevnoj Crkvi i Bosni i Hercegovini koji se i dogodio 12. i 13. travnja 1997. godine. Samo mali broj ljudi uistinu zna s koliko ste se poteškoća i tada susretali kako bi došli kao "hodočasnik mira i prijateljstva". Vaše poruke, tom prigodom izrečene, postale su nama i mnogim drugima putokaz za daljnja nastojanja na izgradnji povjerenja među ljudima i narodima. I Vaš nedavni pastirski pohod Hrvatskoj 3. i 4. listopada 1998. godine, a posebno proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca, bio je za nas, i ne samo za nas, ohrabrenje i znak da je istina jača od laži i svjetlo od tame. Mnogi katolici iz naših biskupija zajedno su s nama i s brojnim svećenicima sudjelovali na dragom susretu s Vama hodočasteći ili u Gospino svetište Mariju Bistricu ili u drevni grad Split. Oni kojima to nije bilo moguće podupirali su Vaš pohod molitvom te ga pažljivo pratili preko TV ekrana. Iako su Vam već poznati brojni podaci o raspetoj Crkvi na području Bosne i Hercegovine, dopustite mi da Vam još jednom ponovim one najvažnije: Vrhbosanska nadbiskupija, koja je prije rata imala 528.000 katolika u 144 župe, iz nedavnog je rata izišla sasvim izranjena. U njoj je ostalo još 206.000 katolika. Mnoge župe su brojčano jako smanjene, a iz 33 župe u potpunosti su prognani i svećenici i vjernici. Iako se i u ovim poratnim vremenima događaju brojne nepravde, ipak živimo u nadi povratka prognanih i izbjeglih vjernika i svećenika. Znakovi te nade nisu još pustili duboko korijenje u krvlju natopljenoj i nepravdom okovanoj zemlji. Najrazličitije političke i druge špekulacije plaše i odvraćaju naše prognane od želje i namjere da se vrate na svoje. Obnovom oštećenih i srušenih crkvenih zgrada neophodnih za pastoralno djelovanje želimo sa svoje strane poticati na povratak i pomirenje. Godine 1996. uspjeli smo, zahvaljujući pomoći brojnih dobrih ljudi i nekih crkvenih institucija, obnoviti zgradu Vrhbosanske katoličke bogoslovije a godinu dana kasnije i Franjevačke teologije pa obje sada normalno djeluju. Malo sjemenište franjevačke provincije Bosne Srebrene redovno djeluje u Visokom, a nakon puno napora uspjeli smo od vlasti u Sarajevu isposlovati vraćanje dijela zgrade dijecezanskoga maloga sjemeništa u Travniku koje je sada u fazi obnove i zaživljavanja. Posebnu važnost stavili smo na osnivanje katoličkih škola koje otvaraju nadu za opstanak i povratak.

Banjalučka biskupija se prostire na 16.500 km kvadratnih u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prije rata imala je od 110 do 120.000 katolika, a sada je ostalo samo oko 30.000 kojima se pridružilo oko 10.000 povratnika. Iako na tom dijelu gotovo da i nije bilo ratnih sukoba, planski je potpuno uništeno oko 65 % crkvenih objekata dok su ostali teže ili lakše oštećeni. Dvojica svećenika su podnijela mučeničku smrt, a četvorica su umrla od posljedica torture u srpskim logorima. Mučenički je ubijena i jedna redovnica katehistica.

Mostarsko-duvanjska biskupija se prostire na 8.368 četvornih kilometara i ima 175.395 katolika u 67 župa. Godine 1993. ustanovljene su još 4 župe u Mostaru, a jedna je potpuno ugašena ratnim događanjima. U biskupiju je inkardinirano 75 svećenika.
Trebinjsko-mrkanska biskupija se prostire na 3.861 kvadratnih kilometara, a u 15 postojećih župa živi 18.897 katolika. Jedna župa je ugašena radi ratnih događanja. U biskupiju je inkardinirano 28 svećenika, a od 1890. godine dana je na trajno upravljanje biskupu u Mostaru.

Svjesni smo da kao krajevna Crkva, koja se nalazi na razmeđu Istoka i Zapada, imamo posebnu ulogu - biti most između katoličanstva i pravoslavlja, između islama i kršćanstva, između istočne i zapadne kulture. Zato nastojimo uspostaviti redovne susrete s predstavnicima Srpsko-pravoslavne Crkve i Islamske zajednice. Želja nam je hoditi putem pomirenja i praštanja, a to je i put liječenja ratnih rana. Time slijedimo Vaše upute u pripravi Crkve na Veliki jubilej.

Ne krijemo Sveti Oče ni činjenicu da naše mjesne Crkve imaju i svoje slabosti. Pred nama je teška zadaća istinske obnove u okviru priprave za Veliki jubilej kako bi kao dio sveopće Katoličke Crkve zasvjedočili da je ona jedna, sveta, katolička i apostolska u svom poslanju i na našim prostorima gdje već 13 stoljeća odolijeva svim vihorima uništenja. Ne krijemo ni svoj ljudski strah za opstanak katolika na nekim područjima gdje smo bili brojni, a tijekom rata i poraća gotovo smo potpuno istrijebljeni. Vaša podrška i zauzimanje za nas su ohrabrenje i poticaj da ustrajno radimo na ostvarenju poslanja Crkve u teškim uvjetima. Ponosni smo na svoju stoljetnu vjernost Svetom Ocu, a želja nam je uz pomoć Vas, Petra naših dana, očuvati svoj nacionalni, vjerski i kulturni identitet živeći s drugima i drugačijima. Zato Vas molimo da svojim moralnim autoritetom podržite pravo na povratak i siguran opstanak naših vjernika u svojim domovima.

Žarko molimo Boga da Vam bude duhovna i svaka druga okrepa te izdržite obiman program priprave za Veliki jubilej i utvrdite u vjeri i nas u našim mjesnim Crkvama na pragu trećega tisućljeća. Naša zemlja, žedna pravednoga mira, u Vama doživljava istinskoga hodočasnika mira te Vas pozivamo da budete drag hodočasnik mira našim Crkvama i svim stanovnicima u Bosni i Hercegovini.

Sveti Oče, svojim apostolskim blagoslovom "utvrdite braću te sinove i kćeri" u Bosni i Hercegovini da bude zalog nebeskoga svjetla nama pastirima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama, našim izbjeglicama i prognanicima, našim vjernicima izranjenima na razne načine, i svemu pučanstvu zajedničke nam domovine.

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski
predsjednik BK BiH