Pastoralno pismo biskupa BK BiH svećenicima i drugim pastoralnim radnicima: "Sredstva društvenoga priopćivanja u službi evangelizacije"

Braćo svećenici, poštovani pastoralni suradnici!

Kao članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, okupljeni na svome 20. redovitom zasjedanju u Banjoj Luci, od 23. do 25. listopada, upućujemo vam srdačan pozdrav i želimo Božji blagoslov pun svete jubilejske milosti.

Pri kraju smo Velikoga jubileja 2000 godina od rođenja Spasitelja našega Isusa Krista, Riječi Božje. U njoj se, i po njoj, Bog u punini objavio svijetu i čovjeku. Dapače, ta je Božja Riječ, Druga Božanska Osoba, postala čovjekom. U toj vjeri i ozračju raspravljali smo, između ostaloga, i o navještaju Evanđelja putem sredstava društvenoga priopćavanja u današnjem pastoralnom radu, što i vama priopćujemo ovim pismom.

S radošću i zahvalnošću u vjeri ističemo kako je Bog Stvoritelj darovao ljudskomu umu takvu moć i mogućnost da su, osobito u novije vrijeme, nastali "zapanjujući izumi tehnike" koji mogu biti od velike pomoći čovječanstvu. "Među tim izumima – kako naučava Drugi vatikanski koncil – posebno mjesto zauzimaju sredstva, koja su u stanju po svojoj prirodi zahvatiti ne samo pojedine ljude nego i samo mnoštvo pa i sve ljudsko društvo i da na njih utječu, kao što su tisak, film, radio, televizija i slično, što se stoga može s pravom nazvati sredstvima društvenoga saobraćanja" (Inter Mirifica, 1 – Dekret o sredstvima društvenoga priopćavanja).

Crkva je odavno uočila kako ta sredstva mogu biti od neprocjenjive koristi u naviještanju Kristova Evanđelja, posebno stoga što dopiru do neslućena broja čitatelja, gledatelja i slušatelja. Iako ona nikako ne mogu nadomjestiti osobnu nazočnost kršćanskoga propovjednika, ipak pomažu da Kristova spasonosna poruka dospije i do onih do kojih živi vjerski glasnik možda nikada ne bi došao. Upravo zato Koncil kategorički nalaže da svi sinovi Crkve složno i po planu nastoje da se sredstva društvenoga priopćavanja “bez oklijevanja i s najvećim marom prema potrebama vremena i prilika djelotvorno upotrijebe u mnogobrojnim djelima apostolata i da predusretnu štetne pothvate, pogotovo u onim krajevima gdje moralni i religiozni napredak zahtijeva što hitniju i djelatnu prisutnost" (IM, 13).

Naviještajući Evanđelje u modernom vremenu, Crkva se ne može zadovoljiti samo osobnim glasom i nazočnošću propovjednika i nastupom misionara. Čuda su joj tehnike omogućila da u svakom trenutku može biti djelatno ostvarena uskrsna zapovijed njezina Utemeljitelja: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Mk 16, 15). Po tim tehničkim pomagalima Crkva može stalno i gotovo na svakom mjestu širiti evangelizacijsko djelo, bilo da je upućena na utvrđivanje svojih članova u vjeri, bilo na misionarsku obvezu među narodima, kako bi se čulo svjedočanstvo o umrlom i uskrslom Gospodinu, počevši od Jeruzalema, preko Judeje “ i sve do kraja zemlje" (Dj 1, 8).

Da bi suvremeno propovijedanje bilo što učinkovitije, presudno je, uz Božju milost i misionarsku zauzetost Crkve, oblikovati, učvršćivati i promicati "javno mnijenje koje je suglasno s prirodnim pravom i katoličkim naukom i načelima" (IM, 14). Nužno je stoga promicati ne samo dobar tisak, nego, prije svega, katolički tisak, proizvodnju i prikazivanje filmova koji služe moralno zdravoj zabavi, zatim dobre radio i televizijske programe i plemenitu i staru scensku umjetnost.

Katolički tisak na hrvatskom jeziku, prema naslovima koji se pojavljuju, vrlo je brojan. Međutim, koji je njegov društveni utjecaj? Pogotovo koliko katolika u našim biskupijama prati taj tisak? Kao ilustracija, prema nedavnom istraživanju Vijeća za sredstva društvenoga priopćavanja ove Biskupske konferencije, na njezinu se području u jednom mjesecu razdijeli oko 38.000 svih crkvenih tiskanih primjeraka koji se izdaju na hrvatskom jeziku. Ako se pretpostavi da u BiH sada živi oko 500.000 katolika, to bi značilo da tek na svakoga otprilike trinaestoga vjernika jednom u mjesecu dolazi samo jedan katolički tiskani primjerak. A to je zaista nedostatno i nerazmjerno stvarnim potrebama. Svi moramo osjećati moralnu obvezu da se takvo stanje poboljša u granicama naših mogućnosti i služba. U tom smislu, posebno pozivamo vas, župnike i župne vikare, kao svoje prve suradnike, da sa svojim suradnicima nastojite promicati katolički tisak i služiti se njime kao sastavnim dijelom svoga pastorala.

Poštovana braćo svećenici, u vremenu koje obiluje "lažnim prorocima" i u kojemu je neslućeno narastao broj raznositelja sumnjivih vrednota i nemoralnih primjera i načela, te kada sljedbenici različitih sekta sve nasrtljivije dijele svoje promidžbene materijale, mi, vaši biskupi, obraćamo vam se s iskrenom zahvalnošću za sve dobro koje činite u zauzetu širenju Kristova Evanđelja. Pozdravljamo sve plemenite djelatnike u crkvenim sredstvima priopćavanja. Radujemo se što su vlasnici i urednici radio i televizijskih postaja omogućili prostor katoličkim vjerskim temama i cijenimo napore onih koji te emisije ozbiljno priređuju. No, sami bismo sebe zavaravali ako bismo smatrali da taj posao ne bi trebao biti obavljan s još više odgovornosti, da slušanje i gledanje vjerskih emisija ne bi moralo biti mnogo češće, te da širenje i čitanje katoličkoga tiska ne bi moralo biti mnogo veće i zauzetije. Svjesni smo da su nedavni ratni sukobi i poratno traženje sigurna puta uvelike pridonijeli takvu stanju u sredstvima javnoga priopćavanja.
Spomenuti koncilski dekret podsjeća biskupe na njihovu dužnost da nad takvim obavijesnim “ustanovama i pothvatima u vlastitoj biskupiji bdiju, da ih promiču i, ukoliko se tiču javnog apostolata, koordiniraju, ne izuzevši ni ono što potpada pod upravu izuzetih redovnika” (IM, 20). Da bi služba naučavanja i propovijedanja bila prenošena u ime Crkve, crkveni Zakonik propisuje da Biskupska konferencija “donese odredbe o uvjetima koji se traže da bi se klericima i članovima redovničkih ustanova dopustilo da na radiju ili televiziji sudjeluju u raspravljanju o pitanjima koja se tiču katoličkog nauka ili ćudoređa” (kan. 831, 1, usp. i kan. 772, 1-2). Ova Biskupska konferencija određuje da u takvim posebnim raspravama o posebnim temama katoličkoga nauka i morala svećenici ne nastupaju bez odobrenja mjesnoga biskupa, a članovi redovničkih ustanova, ne samo bez odobrenja biskupa, nego i bez prethodna pristanka svoga redovničkog poglavara. Da bi se ustanovilo svojevrsno samostalno tijelo za religiozni program ili takav odbor pri civilnom radiju i televiziji, potrebno je napismeno dano odobrenje dijecezanskog ordinarija u dotičnoj biskupiji.

Izražavajući svoju radost zbog svakoga zdrava pothvata u naviještanju Božjega kraljevstva s poticajem da “nam ne dozlogrdi činiti dobro” (Gal 6, 9) i putem spomenutih javnih pomagala, zazivamo, braćo svećenici, Božji blagoslov i na sve vas i na sve vjernike kojima služite svojim pastoralnim i evangelizacijskim djelom.

Vaši biskupi:

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, v.r.
Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, v.r.
Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.
Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.