Otvoreno pismo biskupa BK BiH predsjedatelju pakta o stabilnosti u Jugoistočnoj Europi Bodi Hombachu: "Zašto se prognanicima i izbjeglicama i dalje uporno opstruira povratak u njihov zavičaj?"

Sarajevo · 23.8.00

Sudionicima samita Pakta o stabilnosti a jugoistočnoj Europi, koji je održan u Sarajevu 29. i 30 srpnja 1999. godine, uputili su Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, i mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, Otvoreno pismo sa zamolbom da se konačno omogući svim prognanicima i izbjeglicama povratak u njihov zavičaj. Utemeljeno smo tada dijelili nadu mnogih stotina tisuća obespravljenih žitelja Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske i SR Jugoslavije da će najodgovorniji politički predstavnici, kako lokalni tako i međunarodni, udruženim snagama konačno odlučnije pristupiti provođenju daytonskoga sporazuma u njegovoj najosjetljivijoj i najpotrebnijoj točci - u Anexu 7 - to jest u pitanju povratka prognanih i izbjeglih.

Godinu dana nakon toga, svjedoci smo nažalost, da dogovor u Sarajevu velikog broja europskih državnika uključujući i najmoćnije izvaneuropske države ni izdaleka nije donio očekivane plodove. Ispravljanje nepravde nanesene tolikim živućim. Žrtvama rata izbjeglicama, prognanicima te raseljenim osobama napose s područja Bosne i Hercegovine odvija se neshvatljivo sporo. To vrijedi posebno za područje entiteta Republike Srpske gdje se i prije sarajevskog summita Anex 7 daytonskog sporazuma jedva provodio.

Kao službeni predstavnici katolika u Bosni i Hercegovini dosljedni smo i ovaj put u svom dosadašnjem principijelnom stavu da svaki čovjek bez obzira na svoju vjersku ili nacionalnu pripadnost mora imati pravo na ravnopravnost s drugima i na sva osnovna ljudska prava i slobode pa tako i pravo na svoje vlasništvo i svoj zavičaj. Imajući u rukama službene podatke Ureda Visokog predstavnika kao i UNHCR-a od 08. 08. 2000. o tzv. manjinskim povracima (kako ružna i nedopustiva riječ!) u BiH u vremenskom razdoblju od 01. 0l. do 30. 06. 2000. godine, ne možemo ne izraziti svoju žalost nad doista bijednim rezultatima provedbe odluka Pakta o stabilnosti a dijelu tzv. manjinskog povratka, napose kad su u pitanja katolici; (Hrvati i drugi) na području Republike Srpske. Prema tim istim službenim podacima u prvih šest mjeseci ove godine vratilo se na područje RS 6.554 Bošnjaka muslimana a samo 474 Hrvata!!! Prema općinama u Republici Srpskoj podaci o povratku Hrvata su sljedeći: Banja Luka - 166; Brod - 23; Derventa - 6; Gradiška - 9; Jezero - 4; Kotor Varoš - 100; Modriča- 1; Mrkonjić Grad - 1; Orašje - 12; Pelagićevo - 73; Prnjavor - 6; Šamac - 38; Teslić - 18; Trebinje - 5; Vukosavlje - 12. Također prema spomenutim podacima nijedan katolik se u tom istom razdoblju nije vratio u ove općine RS u kojima su prije rata živjeli: Bileća, Bijeljina, Bratunac, Doboj, Gacko, Kostajnica, Dubica, Laktaši, Lopare, Ljubinje, Milići, Nevesinje, Novi Grad, Pale, Prijedor, Ugljevik, Vlasenica i Zvornik!

U istom službenom izvještaju stoji da se u vremenu od 01. 01. 1996. do 30. 06. 2000., dakle u 4 i pol godine, na područje Republike Srpske vratilo samo 1.090 Hrvata ( od preko 220.000 prognanih i izbjeglih katolika - Hrvata i drugih).

Tko je sve odgovoran od političkih dužnosnika domaćih i inozemnih da se na ovaj način zapravo cementira jedan od najtežih zločina protiv čovječnosti: oduzimanje prava na dom i domovinu, na svoj rodni kraj? Zbunjeni smo pred nedosljednošću svih onih odgovornih za sudbinu ljudi i naroda u ovoj zemlji kao i u njezinom okruženju, koji već više puta jedno zaključuju a drugo rade.
U ime istine i pravde, u ime Božjih i ljudskih prava koja štite dostojanstvo svakog čovjeka, ponovno dižemo svoj glas protiv faktičke legalizacije jednog od zločina protiv čovječnosti - oduzimanja prava na dom i zavičaj. Ne možemo i ne smijemo prihvatiti manipulaciju s prognanima i izbjeglicama niti obmanjivanje domaće i svjetske javnosti, a što čine pojedini domaći i međunarodni političari.

Ponovno apeliramo da se poštuju zakonski rokovi za donošenje pozitivnih rješenja za podnesene zahtjeve o povratku imovine kako od strane Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u Vladi RS tako i od međunarodne komisije (CRPC) i da se ta rješenja bez odlaganja provedu u djelo. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ni nakon godinu dana pa i više od datuma pozitivnog rješenja mnogi vlasnici kuća ili stanova ne mogu ući u svoje posjede.

Također ponovno molimo međunarodne predstavnike da provedu kontrolu trošenja sredstava koje oni daju namjenski za stvaranje nužnih preduvjeta tzv. manjinskom povratku. Tražimo još jednom da se, u skladu s Posebnim izvješćem o kršenju imovinskih prava Katoličke Crkve na području Banje Luke i susjednih općina i o kršenju slobode vjeroispovijesti katoličkih vjernika u biskupiji Banja Luka koje je 05. 04. 2000. donijela g. Gret Haller, ombudsman za ljudska prava za BiH, konačno vrate bespravno oduzeti crkveni objekti, župne kuće, pastoralni centri i samostani. Ne možemo pristati na nikakve političke, administrativne ili druge prepreke od strane općinskih ili drugih vlasti pri obnovi naših porušenih i devastiranih crkvenih objekata; naprotiv, očekujemo za to i financijsku pomoć kako od lokalnih tako i međunarodnih mjerodavnih čimbenika.

Također inzistiramo da vlasti Republike Srpske konačno rasvijetle sudbinu dvojice protuzakonito odvedenih svećenika Ratka Grgića, župnika u Novoj Topoli, i Tomislava Matanovića, župnika a Prijedoru, i njegovih roditelja o kojima je još 06. kolovoza 1997. godine Visoki dom za ljudska prava donio presudu u sporu protiv RS.

U nadi da će konstruktivni politički i drugi djelatnici konačno prevladati u pozitivnom rješavanju sudbine ove zemlje kao i cijele regije i sami izražavamo ponovno svoju spremnost da aktivno tome pridonesemo, posebno u građenju mostova povjerenja i suživota u međusobnom uvažavanju.

Vas molimo da se ne oglušite o ovaj naš ponovni apel, nego da provjerite ove naše navode i, shodno nadležnostima koje imate, odlučno pridonesete što skorijem pozitivnom rješavanju ovih gorućih problema!

 

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, v.r.
Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, v.r.
Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.
Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.