Propovijed biskupa Kekića u mostarskoj katedrali
54. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Na početku 54. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje će se održati od 20. do 22. ožujka u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru, biskupi su na svetkovinu sv. Josipa, Zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, 19. ožujka u večernjim satima slavili Svetu misu u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Misu je, u zajedništvu s biskupima Biskupske konferencije BiH, predslavio nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je biskup križevački mons. Nikola Kekić, delegat Hrvatske biskupske konferencije. Prigodnu propovijed biskupa Kekića prenosimo u cijelosti:
Radostan što prvi put kao biskup suslužim s biskupima BiH u ovoj mostarskoj katedrali. To se poklopilo sa zajedanjem Biskupske konferencije na kojoj ću ovih dana biti nazočan u svojstvu delegata HBK. No ja sam ujedno i biskup ordinarij jednog dijela katolika koji žive u sjevernom dijelu BiH. To su grkokatolici Ukrajinci kao posebni biskupski vikarijat Križevačke biskupije. Tako da sam i ovdje zapravo doma. A i s vašim biskupom Ratkom veže me posebno prijateljstvo iz vremena studija u Rimu: i dok smo zajedno studirali i kasnije kad mi je bio rektor u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima.
Večeras se okupismo u ovom svetom hramu da bismo kroz svetu liturgiju, preko koje nam se uprisutnjuje sam Isus Krist u posvećenim prilikama kruha i vina, iskazali svoje divljenje i ujedno zahvalnost onom poniznom čovjeku iz Nazareta Josipu, kojega je Bog u svom promislu predvidio i izabrao da i on bude utkan u povijest spasenja ljudskog roda.
O njemu nam evanđelisti ne ostaviše puno zapisa. Matej u rodoslovlju Isusa Krista na kraju piše:”Jakov rodi Josipa, muža Marijina, od koje se rodi Isus zvani Krist.” Zatim spominje sumnju Josipovu kad je vidio svoju zaručnicu Mariju da je u blagoslovljenom stanju, ali Bog se na svoj način pobrinuo da se to riješi na najbolji način. Dječaku začetom snagom Duha Svetoga neka on kao njegov otac ovdje na zemlji dade ime Isus.
Bog se opet na svoj način javlja Josipu da za neko vrijeme obitelj skloni u Egipat, a kad je prošla opasnost za maloga Isusa Josip opet dobiva upustva s nebesa što mu je činiti. Vratiše se u svoj Nazaret i tamo u zajedništvu molitve i rada proživješe lijepe godine.
Evanđelist Luka u svojoj besjedi o blagovijesti spominje Josipa porijeklom iz loze kralja Davida koji bijaše zaručen s Marijom iz Nazareta. I baš poradi te loze Josip je morao krenuti s trudnom Marijom u Davidov grad Betlehem na popis stanovništva da bi se tu ostvarilo proroštvo Mihejevo – rođenje Spasitelja svijeta Isusa Krista. Tu u Betlehemu osmi dan po rođenju prema obrednim propisima obaviše nad djetetom obrezanje, čime je dijete ušlo u zajedništvo židovskoga naroda, i Josip mu, kako mu prije devet mjeseci bi rečeno, nadjenu ime Isus. Evanđelist Luka također je zabilježio onaj slučaj u jeruzalemskom hramu, gdje se 12-godišnji Isus zadržao, pa ga majka prekorava: “Tvoj otac i ja s bolom smo te tražili. Zašto si nam to učinio?” Ne kaže ja i tvoj otac, nego na prvom mjestu spominje oca Josipa. Ponizni i samozatajni Josip ne kori Isusa.
Isus je u obiteljskom gnijezdu Josipa i Marije u njihovoj skromnoj kućici u Nazaretu iz dana u dan rastao, jačao i napunjao se mudrosti uz obilje milosti Božje i onda svjestan tko je i zašto je došao na zemlju krenuo propovijedati Radosnu vijest. Svoga ovozemaljskoga oca Josipa pun zahvalnosti ispratio je na drugi svijet otvorivši mu uskoro kroz svoje uskrsnuće vrata života vječnoga. Blago tebi, Josipe!
Sve ovo što netom spomenuh o Josipu svima vama dobro je poznato. Htio bih iskoristiti priliku da vam prozborim i o načinu kako Istočne Crkve, katoličke i nekatoličke, štuju sv. Josipa. Njega danas te Crkve ne slave. Josipa slave 26. prosinca, na blagdan Zbora presvete Bogorodice – kad se Crkva na poseban način želi zahvaliti Bogorodici Mariji i Josipu na svemu onome što su njih dvoje puni vjere i uzdanja u Boga učinili Spasitelju svijeta, a time i svima nama.
Preslavnome tvom imenjaku, davnome patrijarhu Josipu bilo je dano s nebesa razumjeti i rastumačiti sne faraonu i njegovim sustolnicima. A tebi je, blaženi Josipe, po svetom anđelu Svevišnji u snu otkrio tajnu skrivenu još od stvaranja svijeta i učinio te vjernim pomoćnikom i sudionikom ostvarenja velikoga nauma Božjega. On te proslavio visokim dostojanstvom u svojoj svetoj Crkvi. Moli ga stoga za spasenje naših duša.
Slava je tvoja, Josipe, Krist, blagoslovljeni Bog u vijeke, jer tebe je njegovim ocem nazivala Bogomajka govoreći mu: “Sine, zašto si nam to učinio? Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” Ovim riječima ustupila ti je prvo mjesto. Stoga i mi, radujući se s tobom sa svima svetima, kličemo ti: Raduj se jer s Ocem nebeskim dijeliš dostojanstvo očinstva Kristova!
Tko da dosegne slavu tvoga dostojanstva, predostojni Josipe! Ti si otac utjelovljenoga Sina Božjega! Ti si zaručnik zaručnice Duha Svetoga! Ti si glava Svete obitelji tebi danoj od Oca nebeskoga! Stoga svi zborovi anđeoski i čitav zbor svetih s divljenjem slave veličinu tvoga dostojanstva. Stoga ti i mi na zemlji pjevamo i kličemo: Slava Onomu koji te je uzvisio dostojanstvom iznad svih svetih!
O slavni Josipe, kada te ugledaše zborovi anđeoski, divili se tvojemu životu na zemlji. Svijetleći životom anđeoskim, vjenčao si se s Djevicom i poslije toga poput zvijezde blistaš djevičanstvom. Zanat je tvoj jednostavan, ali dostojanstvom svojim nadilaziš sve svete. Srebra i zlata nisi imao, ali si se obogatio biserjem čestitosti. Isprosi nam milost s nebesa da sačuvamo čistu posudu tijela našega za Gospoda i da se danomice odričemo zemaljskoga, a bogatimo nebeskim.
Tko da dosegne stupanj tvoje svetosti, vrhovniče praotaca! Već si nazvan pravednikom kod zaruka sa svetom Djevicom Marijom. Koliku li si svetost postigao živeći u tijelu trideset godina s takvim svjetlima kao što su Isus i Marija: gledajući njihova djela, slušajući njihove riječi i usavršavajući se njihovim molitvama! Stoga i nama po svojim besprijekornim molitvama isprosi milost da uvijek pred sobom gledamo likove Isusa i Marije, a zajedno s njihovim i tvoj lik, da tako postanemo sveti.
Blažen je tvoj suživot s prečistom Bogomajkom, anđelima ravan Zaručniče! S njom si dijelio sve misli, sve radosti, sve nevolje i sve objave. Među vama je bila ljubav supružnika, u vama radost i mir. S njom si proživio 30 godina pazeći i hraneći Sina Božjega, a On je tebe hranio nebeskim dobrima.
Trudom svojih ruku hranio si u Nazaretu suca živih i mrtvih. Jedini ti nećeš među spašenicima pitati: “Gospodine, kada te vidjesmo gladna i nahranismo te ili žedna i napojismo te ili gola i odjenusmo te, jer si mu sve to činio živeći s njime na zemlji.
Tvoja preblažena duša bila je bogata žalostima i radostima te nam se pokazala poput dragocjeno urešene odjeće, izvanredni Zaručniče! U žalosti nisi očajavao, u radisti se nisi uznosio, već si uvijek bio jednako postojan i još odvažnije išao putem Gospodnjim. Izmoli od Gospoda da svi mi budemo tebi slični.
Stihire na Večernjoj i Jutrenjoj na blagdan Zbora presvete Bogorodice
Josipe naš dragi, promatrajući s nebesa ove naše obitelji, i katoličke i nekatoličke, sigurno si žalostan i zabrinut. Nema više one uzvišene ljubavi koja je resila tebe i tvoju Mariju i vas oboje s vašim i nebeskim djetetom Isusom. Vi ste nekoliko puta danju prekidali svakodnevni posao i zajedno svoje usrdne i zahvalne molitve Bogu uznosli. Svome djetetu Isusu potpuno ste se posvetili. S njim ste zajedno svake subote radosno hrlili u sinagogu da slušate riječ Božju. Vi ste zajedno svake godine barem jedanput hodočastili u hram Božji u Jeruzalem i tamo žrtvu Svevišnjemu prinijeli. Ono malo što ste imali radosno ste dijelili s onima koji su bili siromašniji od vas. Tada ste u svojoj duši osjetili da ste siti. Vrata vašega doma bila su otvorena za svakoga namjernika i nitko iz vašeg gostoljubivog doma nije otišao gladan i žedan.
A vidiš li kako danas u našim obiteljima? Muž nema vremena za ženu svoju, žena nema vremena za muža svoga. Njih oboje u jurnjavi za ovozemaljskim dobrima nemaju vremena za djecu svoju. I koliki od njih pogaziše svečano međusobno obećanje da će se ljubiti i voljeti i jedno drugome vjerno biti sve do konca života svoga. Svoju djecu koju na svijet donesoše tako sakate i čine ih nesretnima, jer nemaju više istinske ljubavi oca svoga i majke svoje. A onda i koliki mladi srljaju u propast ne držeći se Božjih zapovijedi nego radije slušaju ono što im je uhu ugodno, ono što im nuđaju lažni proroci. Bez ikakve stege opijaju se, drogiraju se, žive bludnim životom. Misle da je to njihova sloboda. A jadni, nisu svjesni da je to najgore moguće ropstvo. Samo je u Bogu potpuna sloboda. Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim mislima svojima! Ljubi bližnjega svoga onako kako je to Isus činio. Takvo razmišljanje i takav način života jedina je sloboda – sloboda Djece Božje. Pomozi nam sveti Josipe svojim zagovorom pred prijestoljem Božjim da ovo shvatimo, da ovo prihvatimo i da ovo živimo. Amen.