Uskrsna poruka biskupa Komarice

Banja Luka · 28.3.13

Uskrsnu poruku biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice za Uskrs 2013. prenosimo u cijelosti:

Biskup Franjo Komarica
Biskup Franjo Komarica

Dragi Kristovi vjernici,
cijenjeni ljudi dobre volje!!
 
„Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i trećeg dana da ustane“ (Lk 24,5–7).
 
Ove utješne i smirujuće riječi čitamo u evanđelju sv. Luke, kad on opisuje događaj, s kojim se ne može usporediti niti jedan drugi događaj cijele ljudske povijesti; događaj koji se zbio „treći dan“ nakon Kristova razapinjanja i umiranja na križu. Iznenadna pojava dvojice nebeskih glasnika „u blistavoj odjeći“ pred pobožnim ženama, koje su „prvog dana u tjednu“ tj. u nedjelju „veoma rano“ došle na Isusov grob, doista ih je prestrašila. Tim su ih više obradovale i okuražile njihove riječi, koje maločas čusmo. Žene su odmah reagirale. Ispunjene velikom radošću otrčale su tu izuzetnu poruku Neba javiti uplašenim Isusovim apostolima.
 
Ta poruka Neba na uskršnje jutro postala je najvažnija i najradosnija poruka Crkve, koju ona i danas šalje ne samo svojim članovima nego i svim članovima ljudskog roda – kao što je činila tijekom proteklih dvije tisuće godina. I danas odjekuje jedinstvena, najradosnija poruka: Bog je Isusa, kojega su mrtva položili u grob, uskrisio! Isus je živ! A živi ne boravi među mrtvima! Nije potrebno tražiti ga u grobu, jer ga tamo nema!
 
Vijest o Isusovu uskrsnuću Božja je vijest. Nju se ne može čuti iz prazna groba, nego samo Božjom objavom, porukom. Ali, prazni Isusov grob potvrđuje tu Božju poruku. Zapravo, niti prazan grob, pa niti riječi dvojice nebeskih glasnika kod praznoga groba nisu za nas, ni za druge koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće, onaj temeljni, glavni garant, nego su to proročke riječi samog Isusa Krista: „Treba da Sin čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i trećeg dana da ustane“. Te su riječi konačna, definitivna objava Božjeg plana spasenja svakog čovjeka, cijelog ljudskog roda.
 
Tajna Kristova uskrsnuća je doista stvarni događaj, kojem su slijedila mnoga ukazanja uskrslog Krista – i to mnogima – kako svjedoče sveti evanđelisti i sveti apostol Pavao u svojim poslanicama.
 
Nakon uskrsnuća, Kristovo čovještvo pripada božanskom području. Smrt nad Kristom nema više nikakve vlasti. U svom uskrslom tijelu Krist je s druge strane vremena i prostora. Ali, to ne znači da je on napustio ili da će ikada napustiti nas, koji smo još i u vremenu i u prostoru, jer je On „radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom“ (Vjerovanje). On niti svoju Crkvu, niti nas, njezine članove ne ostavlja same u našoj sadašnjoj situaciji – kakva god ona bila – nego nam je trajno blizu i trajno nam ostaje vjeran.
 
Ali, On i od nas traži da i mi njemu potpuno, totalno vjerujemo i to u svim časovima našeg života, pa i u onim bolnim, teškim, tamnim i beznadnim, kao što je i čas same naše smrti.
 
Budimo istinski, vjerodostojni! To znači: ako rado i radosno slavimo Kristovo uskrsnuće, onda svakako trebamo sebi dobro posvijestiti i srcem prihvatiti istinu, da je svemogući Bog proslavio Isusa, tj. onoga kojega ljudi nisu prihvatili, nego ga prezreli, odbacili, kojega „smakoše objesivši ga na stup“ (Dj 10,39) tj. na križ. Bog zahvaća u našu ljudsku povijest na takav način da sve postavlja naglavačke: silne baca s prijestolja, a uzvisuje neznatne, prezrene (usp. Lk 1,52).
 
A onda je Isusovim apostolima naredio da svjedoče pred svim ljudima: „Ovo je onaj, koga Bog postavi za suca živih i mrtvih“, te „da tko god u nj vjeruje po imenu njegovu prima oproštenje grijeha“ (Dj 10,42–43), tako Crkva od samih početaka svoga postojanja ispovijeda svoju vjeru u uskrslog Krista kao Suca i kao Spasitelja svih ljudi. Tu vjeru ona i danas naviješta „urbi et orbi“, tj. i svojim članovima, ali i svim drugim našim suvremenicima, koje je kao i nas kršćane, isti Bog stvorio i isti utjelovljeni, raspeti i uskrsli Sin Božji Isus Krist spasio za sretnu vječnost.
 
Istinsko svetkovanje Uskrsa nužno uključuje našu otvorenost djelovanju preobražavajuće snage uskrslog Spasitelja i u našem životu, u našim planovima, pothvatima, u našem srcu i u našim konkretnim djelima. Uskrs je svetkovanje života i to u svim njegovim dimenzijama. Zato onaj, koji svjesno slavi ovu svetkovinu svih svetkovina, taj mora u svom životu na djelu pokazati da je prijatelj, zaštitnik i pomoćnik ljudskog života u svim njegovim dimenzijama i da je prijatelj rođenog i onog nerođenog života; života u punoj snazi i zdravlju, kao i onog bolesnog i zapuštenog, ovog zemaljskog života, kao i onog vječnog.
 
Od srca želim svima vama, koji slavite Uskrs – bilo po novom ili starom kalendaru, kao i svim ljudima dobre volje – bilo da ste u rodnom kraju ili još uvijek u izbjeglištvu – da budete spremni i vjerodostojni svjedoci i pobornici onih mjerila, koja životu na zemlji, osobito čovjekovom životu, omogućuju da bude život kakvog ga želi njegov Stvoritelj.
 
Sretan vam svima Uskrs, dan definitivne pobjede Božjeg milosrđa i ljubavi nad razornom moći grijeha i nad – grijehom i zloćom zavedenim i palim – čovjekom. Amen. Aleluja!
 

Banja Luka, o Uskrsu 2013.
Franjo, biskup